Masna jetra – šta je i kako se liječI?

Masna jetra većinom ne uzrokuje tegobe ili uzrokuje samo bol pod desnim rebrenim lukom zbog povećanja jetre. U bolesnika sa cirozom jetre dolazi do anoreksije, slabosti, umaranja, ponekad do mučnine i povraćanja.

Masna jetra

Masna jetra (steatosis hepatis, steatoza) posljedica je nakupljanja masti u jetri koja prelazi 5% ukupne težine jetrenog tkiva. Masnu jetru uzrokuju brojni urođeni i stečeni poremećaji metabolizma masti. Uzročnici nastajanja mogu biti:

• lijekovi i toksini (alkohol, kortikosteroidi, kontracepcija)
• prehrambeni uzroci (debljina, šećerna bolest, gladovanje, poremećaji metabolizma masti, bolesti
• gušterače, upalne bolesti crijeva)
• nasljedne bolesti (cistična fibroza, galaktozemija, Wilsonova bolest)
• virusne bolesti (hepatitis C).

Glavni uzroci nastanka masne jetre jesu debljina, alkoholizam i šećerna bolest. Masna jetra je dugo smatrana benignim neprogresivnim stanjem (koje ne napreduje u bolest) međutim nova saznanja pokazuju da steatoza može biti vrlo ozbiljna i dovesti do ciroze jetre.

Klinička slika Masna jetra većinom ne uzrokuje tegobe ili uzrokuje samo bol pod desnim rebrenim lukom zbog povećanja jetre. Najčešće se dijagnostikuje ultrazvukom stomaka i laboratorijski povišenim vrijednostima jetrenih testova. Često je umjereno povišen ALT (3-4 puta). AST je kod nealkoholne masne jetre uvijek niži od ALT-a. Ponekad je prisutno povišenje GGT i ALP. Ultrazvukom se pokaže uvećana, svjetla jetra. Ponekad su promjene žarišne što predstavlja dijagnostički problem u razgraničavanju prema malignoj bolesti. U slučaju trajno povišenih transaminaza (AST, ALT) potrebno je učiniti biopsiju jetre.

Liječenje Liječenje zavisi od uzroka, no treba napomenuti kako ne postoji specifična farmakološka terapija ovog stanja. Kod većine bolesnika korisno je smanjenje tjelesne težine i prekid uzimanja materija koja je dovela do masne jetre, što dovodi do poboljšanja nalaza. Nadalje, neophodna je fizička aktivnost, provođenje dijete, izbjegavanje nepotrebnih lijekova te regulacija šećera u krvi. Očekuje se da će mapiranjem genoma i novim saznanjima o metabolizmu, uticaju insulina i povezanih hormona doći i do razvoja specifične terapije.

Nealkoholni steatohepatitis (NASH)

NASH je jetrena bolest koja na jetri radi promjene koje odgovaraju alkoholnoj bolesti jetre, a pojavljuje se kod osoba koje ne konzumiraju alkohol. Danas se pretpostavlja da je NASH uzrok većine ranije uzročno nejasnih ciroza jetre. Koliki je to javnozdravstveni problem možemo predstaviti činjenicom da se u SAD-u očekuje 4 miliona ljudi sa cirozom uzrokovanih NASH-om. Rizični faktori za NASH dijele se u dvije kategorije: lijekovi i toksini, nasljedni i stečeni poremećaji metabolizma. NASH se najčešće javlja kod pretilih žena srednje dobi, kod insulin nezavisne šećerne bolesti i povišenih masnoća u krvi.

Klinička slika NASH je kod većine bolesnika bez tegoba i najčešće se dijagnostikuje slučajno, tokom laboratorijskih analiza krvi u sklopu sistematskog pregleda. Bolesnici se ponekad žale na umor, malaksalost, bol pod desnim rebrenim lukom. Učestalo se nađe povećanje jetre i rjeđe slezene. Dokazano je da NASH ako se ne liječi dovodi do ciroze jetre.

Liječenje Nema specifične terapije za NASH. Pokušava se sa boljom kontrolom tjelesne težine i poremećaja masti i šećera uz izbjegavanje potencijalno toksičnih lijekova. Ohrabrujući rezultati u kontrolisanim grupama postignuti su ursodeoksikolnom kiselinom, metronidazolom i glutaminom.

Ciroza jetre

Ciroza je hronična jetrena bolest koja dovodi do promjene u građi jetrenog tkiva, krvnih žila i stanica jetre što može rezultirati žuticom, povišenjem pritiska u venskom sistemu jetre, pojavom slobodne tekućine u stomačnoj šupljini (ascites), poremećajem svijesti i zatajenjem jetre. Uzroke jetrene ciroze dijelimo na sljedeće kategorije:

• Virusni hepatitisi (B, C, D)
• Metaboličke bolesti (hemokromatoza, Wilsonova bolest, cistična, fibroza, galaktozemija, porfirija)
• Bolesti žučnih vodova (opstrukcije žučnih vodova kamencima, tumorom i sl, PBC, PSC)
• Smetnje u odvođenju venske krvi (zatajenje desnog srca, Budd-Chiarijev sindrom)
• Lijekovi i toksini
• Imunološke bolesti
• Ostali uzroci (NASH, sarkoidoza)

Klinička slika Kod bolesnika sa cirozom jetre dolazi do anoreksije (gubitak apetita i gubitak tjelesne težine), slabosti, umaranja, ponekad do mučnine i povraćanja. Učestalo se javlja povišena temperatura što predstavlja i dijagnostički problem zbog potrebe da se isključi izvor infekcije. Temperatura je najčešće stalna sa blago povišenom temperaturom. Zbog brojnosti i složenosti simptoma kod ciroze jetre pokušaćemo ih složiti prema sistemima organa.

Probavni sistem: zadah iz usta, povećanje zaušnih žlijezda, varikoziteti (proširenja krvnih žila) probavnog sistema sa posljedičnim krvarenjem, ulkusi želuca i duodenuma.

Krvotvorni sistem: poremećaji zgrušavanja, anemija

Plućni sistem: zaduha, cijanoza (plava usta), batićasti prsti, izliv u prsištu.

Kardiovaskularni sistem: izliv u srčanoj ovojnici, ubrzan puls, hipotenzija (pad tlaka), razvoj srčane bolesti.

Bubrezi: zadržavanje soli i vode te zatajenje bubrega sa visokom smrtnošću.

Neurološki sistem: poremećaji svijesti i periferni neurološki poremećaji.

Kožne promjene: žutica, crvenilo dlanova, paukoliko proširene krvne žilice, promjene na noktima, Dupuytrenove kontrakture, gubitak dlakavosti.

Mišićno-koštane abnormalnosti u vidu gubitka mišićne mase, učestalih hernija, osteoporoza.

U sistemu žlijezda sa unutrašnjim izlučivanjem događaju se brojne promjene koje dovode do feminizacije, gubitka libida, impotencije, smanjenja testisa, gubitkom menstruacije, neplodnošću i pojavom šećerne bolesti koja se u bolesnika s cirozom jetre liječi tabletama, a ne insulinom.

Liječenje U slučaju jetrene bolesti bez pojave tečnosti u stomaku i krvarenja uzročna terapija može biti jako efikasna. Dijeta sadržava 1 gram proteina/kg/dan uz 3 grama soli dnevno. Zavisno od procjene ljekara u fazi ciroze sa izlivima neophodna je terapija lijekovima za izmokravanje i spuštanje pritiska u venskom krvotoku, laksativima, nadoknada proteina u krvi, vitamina i antibiotsko liječenje. Posebno je važan program probiranja bolesnika na hepatocelularni karcinom koji se radi ultrazvučnim pregledima i određivanjem alfa-fetoproteina svakih 6 mjeseci. U slučaju terminalne faze ciroze jetre jedina uspješna metoda sa visokim preživljenjem je transplantacija jetre.

Zaključak

Može se reći da je najuspješnije liječenje dobra prevencija. U najvećem broju slučajeva to znači apstinencija ili umjereno konzumiranje alkohola te izbjegavanje rizičnog ponašanja za prijenos virusne bolesti (spolni odnosi bez zaštite, uporaba intravenskih narkotika) i stroga kontrola preparata ljudskog podrijetla koji se koriste u transfuzijama. Preporučuju se preventivni sistematski pregledi sa testiranjem na hepatitis B i C.

Tekst preuzet s plivazdravlje.hr