Kašalj – šta je i kako se liječi?

Kašalj (lat. tussis) predstavlja automatski, prirodni refleks (bez čovjekove volje) koji pomaže da se iz dišnih puteva izbace sekret, razni iritansi, strane čestice i mikroorganizmi. Kašalj se sastoji od tri faze: udisanja, izdisanja te automatskog otpuštanja zraka (s ili bez sekreta) iz pluća, obično popraćenog prepoznatljivim zvukom. Adekvatno liječenje zavisi od uzroka, a uvijek na umu valja imati i mjere sprečavanja širenja zaraznih bolesti.

Kašalj kao simptom bolesti dišnih puteva

Jedan od najčešćih simptoma bolesti dišnih puteva upravo je kašalj, iako se rjeđe i neke druge bolesti susjednih organskih sistema mogu manifestirati kašljem. Možda je preciznije reći kako je kašalj najčešće indikator bolesti, i to uglavnom akutnog, prolaznog i/ili zaraznog stanja, premda isti može pratiti i hronične nezarazne alergijske ili čak maligne bolesti dišnih puteva i probavnog sistema.

Kašalj ne mora uvijek biti znak bolesti, već može služiti kao upozorenje da se organizam nalazi u okruženju bogatom iritansima, kao što su dim cigarete, izduvni gasovi, zagađivači, razni hemijski iritansi i slično. Ipak, najčešći uzrok kašlja upravo su virusne upale dišnih puteva.

Uzroci i vrste kašlja

Spektar uzroka kašlja je širok te ga mogu potaknuti mnoga stanja kao što su akutne i hronične bolesti, gušenje, pušenje, zagađenost zraka te alergijske reakcije. Neki češći uzroci kašlja su tako alergije, polenska groznica, obična prehlada, upala grla, akutni/hronični sinusitis, astma, upala pluća, cistična fibroza, emfizem, zatajivanje srca, rak pluća, respiratorni sincicijski virus (napose u male djece), hripavac, tuberkuloza, pušenje, iritacije, zagađenje zraka te nepodnošljivost lijekova (kao što su ACE-inhibitori).

Kašalj može biti kratkotrajan, akutan, ali i hroničan. Akutni kašalj (trajanje kraće od tri sedmice) je najčešće posljedica infekcije gornjeg respiratornog puta, uglavnom kod prehlade. Drugi najčešći uzroci akutnog kašlja su upala pluća, upale sinusa te alergijske reakcije. Kašalj vrlo rijetko može biti simptom plućne embolije, a kod starijih osoba može biti simptom kongestivnog zatajenja srca ili aspiracije. Nadalje, hronični kašalj se najčešće javlja kod pušača kao posljedica hroničnog bronhitisa, a nekad može biti i jedini simptom raka pluća. Danas rjeđi (ali svakako i dalje vrijedan spomena) uzrok može biti i zarazno oboljenje poput tuberkuloze.

Osnovna podjela kašlja je prema stvaranju sluzi, jer se i liječenje prema tome bitno razlikuje. Tako razlikujemo produktivni kašalj (vlažni, odnosno mokri kašalj) i neproduktivni (odnosno suhi nadražajni kašalj) prilikom kojeg ne dolazi do stvaranja sluzi. Kod produktivnog kašlja dolazi do prekomjernog nastajanja sekreta koja se taloži na dišnim putevima. Nakupljena sluz otežava disanje, te je organizam nastoji izbaciti van prirodnim mehanizmom iskašljavanja.

Glavni principi liječenja kašlja

Kašalj se liječi uklanjanjem uzroka, liječenjem infekcije ili izbjegavanjem iritansa. Ukoliko kašalj traje manje od sedam dana te je praćen uobičajenim simptomima prehlade ili gripe, posjeta doktoru nije nužna te se mogu primijeniti prirodni lijekovi i metode borbe protiv kašlja. Međutim, slučajevi upornog kašlja (u trajanju dužem od sedam dana), praćeni pogoršavanjem opšteg stanja ili iskašljavanjem krvi ili gustog zelenog/smeđeg sekreta, te praćenog visokom temperaturom svakako zahtijevaju ljekarski pregled.

Prilikom liječenja kašlja, ne treba zaboraviti ni banalne postupke kao što su ovlaživanje zraka, posebno u prostorijama grijanim centralnim grijanjem, te vjetrenje prostora. Osim toga, topli napici, čajevi, supe i med već vijekovima imaju opravdano svoje mjesto u liječenju i prevenciji kašlja.

Liječenje produktivnog kašlja

Kako je već spomenuto, kašalj je prirodni refleks na nadražaj gornjih ili donjih dišnih puteva, uglavnom usmjeren na oslobađanje od viška sekreta ili stranih čestica. Prema tome, ako je kašalj produktivan, tj. ako dovodi do iskašljavanja, nije ga razborito suzbijati nego valja olakšati izbacivanje sekreta, omekšavajući i razrjeđujući bronhalnu i trahealnu sluz. Iako se refleksom kašlja dišni putevi oslobađaju, ponekad je sluz toliko žilava da se ne može izbaciti, pa se koriste ekspektoransi. Tu spadaju lijekovi sekretolitici, mukolitici i sekretomotorici, a osnovna im je karakteristika da potiču iskašljavanje bilo razrjeđivanjem, bilo mobiliziranjem sluzi. Osim medicinskih pripravaka pod nazivom acetilcistein ili bromheksin, pokazalo se da mnogi prirodni pripravci imaju isti efekat na omekšavanje sluzi pa su se široko raširili u apotekarskoj ponudi (ipekakuana te ekstrakti bršljena, sladića, jagorčevine, eukaliptusa, mente i slično).

Liječenje suhog kašlja

Kako je već rečeno, osnovna svrha kašlja je odstranjivanje sekreta iz dišnog sistena. Prema tome, možemo reći da suhi kašalj, za razliku od produktivnog nema svoju temeljnu svrhu, a to je izbacivanja štetnih materija iz dišnih puteva; shodno tome on dovodi do iscrpljivanja bolesnika. Takav kašalj je tipičan za virusne dišne infekcije, posebno gripu i prehladu.

Efikasno oružje protiv suhog nadražajnog kašlja svakako su lijekovi antitusici. Njihov mehanizam djelovanja se osniva na blokiranju samog refleksa kašljanja u produženoj moždini. Ove lijekove možemo podijeliti prema opioidnom djelovanju. Kodein je tzv. centralni antitusik s opioidnim djelovanjem, čije je antitusičko djelovanje praćeno sedativnim efekto zbog čega se treba primjenjivati uveče. Osim toga, ima brojne druge nuspojave (mučninu, vrtoglavicu, opstipaciju, navikavanje) pa je njegova primjena uglavnom rezervisana za slučajeve upornijeg, dugotrajnijeg te ozbiljnijeg suhog kašlja kada se ostalim pripravcima nije postiglo očekivano olakšanje, te u slučajevima kada je kašalj u noći posebno uporan i time otežava san i odmor.

Zaključak

Prestanak pušenja te izbjegavanje ostalih zagađivača i iritansa iz okoline su takođe vrlo važni postupci efikasnet borbe protiv kašlja. Jednako je važna dobra hidratacija bolesnika i ovlaživanje sobnog zraka te lokalna primjena kapi za dekongestiju nosne sluznice, a (ako je potrebno) i upotreba antibiotika.

U slučajevima produktivnog kašlja s gustim smeđim ili zelenim iskašljajem, nužna je posjeta doktoru koji može stetoskopom, laboratorijskim pretragama te ponekad i radiološki postaviti dijagnozu upale pluća te prepisati odgovarajući antibiotik. U slučajevima srčanog zatajenja koje se, između ostalog, takođe može manifestirati kašljem, liječenje osnovne bolesti dovodi do prestanka kašlja. Osim toga, vrijednost ljekarskog pregleda prilikom iskašljavanja krvi se ne mora posebno isticati.

Treba imati na umu da se razni mikroorganizmi (bakterije i virusi) šire sekretima, pa tako i kašljem, te da se u slučaju zaraznih bolesti praćenih  kašljem obavezno primijene temeljne zaštitne mjere poput prekrivanja usta i nosa maramicom ili rukom te posljedičnim obaveznim pranjem ruku.

Butamirat je, s druge strane, sintetski neopioidni antitusik koji takođe umiruje kašalj djelujući na centar za kašalj u centralnom nervnom sistemu. Osim što koči sam refleks, butamirat djeluje umjereno spazmolitički na mišiće bronha. Generalno se dobro podnosi te su nuspojave veoma rijetke. Između ostalog nema neželjenih dejstava karakterističnih za opijate, a sigurnost im je visoka. Takođe, nema posljedica pri primjeni butamirata kod bolesnika u kojih trajanjem infekcije kašalj postane produktivan jer, između ostalog, djeluje lokalno na sluznicu dišnih puteva gdje potiče mobilizaciju sekreta.

Naravno, ne treba zaboraviti ni vrijednost prirodnih antitusika čija je primjena sigurna i razborita – napose kod djece te uopšteno u slučajevima kratkotrajnog akutnog kašlja. Tu spadaju sirupi sljeza, trpuca te stolisnik. Uz to, opisana su i njihova protivupalna i baktericidna svojstva.

Tekst preuzet s plivazdravlje.hr