Liječenje urinarne inkontinencije kod muškaraca

Urinarna inkontinencija označava nevoljno bježanje mokraće ili gubitak kontrole bešike. Kod većine pacijenata tegobe se mogu zaustaviti ili olakšati jednostavnim promjenama u životnim aktivnostima, kao i ciljanim medicinskim tretmanom.

Što je urinarna inkontinencija?

Urinarna inkontinencija predstavlja često stanje koje po svojoj težini može varirati od blagih smetnji s tek povremenim bijegom mokraće ili tek jačeg nagona za mokrenjem, pa sve do teških smetnji s gubitkom kontrole mokraćne bešike i kompletnim curenjem mokraće. Bez obzira na širok raspon tegoba, urinarna inkontinencija ima značajan uticaj na kvalitet života zahvaćenih pacijenata.

Inkontinencija mokraće kod muškaraca je specifično stanje sa više uzroka i podtipova. Češće se javlja kod starijih muškaraca nego u mlađoj dobi. Ukoliko su prisutne tegobe inkontinencije koje ograničavaju svakodnevno funkcionisanje, potrebno je posjetiti urologa specijalistu radi detaljnijeg pregleda te sugerisanja na koji način zaustaviti ili barem olakšati ovaj problem.

Razumijevanje vlastitog tijela i funkcija

Mokraćna bešika je organ smješten u zdjelici koji pohranjuje mokraću, tj. urin proizveden u bubrezima. Urin iz bešike prilikom mokrenja odlazi putem mokraćne cijevi. Kod mokrenja, živčani signali javljaju mišićima u stjenci mokraćne bešike da se stisnu. Ta aktivnost tjera urin iz bešike u mokraćnu cijev, koja se istovremeno relaksira, tj. opušta. Cijeli proces omogućava da se urin nesmetano eliminiše iz tijela.

Kod urinarne inkontinencije, mokraćna bešika nedovoljno uspješno zadržava ili otpušta urin. To znači da može doći do slučajnog nevoljnog oticanja urina. Isto se može dogoditi jer:

• bešika ne prima ispravne nervne signale, te se stisne u pogrešno vrijeme ili se previše steže;
• mišići oko mokraćne cijevi (urinarni sfinkter) ne funkcionišu ispravno;
• postoji blokada mokraćne cijevi pa se urin može prekomjerno nakupiti u bešici i uzrokovati curenje.

TIPOVI URINARNE INKONTINENCIJE

Postoji niz tipova urinarne inkontinencije. Kod svih oblika je kao simptom prisutan nevoljni bijeg urina, ali različiti podtipovi nastaju iz različitih razloga:

Stresna inkontinencija nastaje kada vanjski pritisak uzrokuje nevoljno curenje iz urina iz oslabljene bešike. Takav povećani vanjski pritisak na primjer nastaje uslijed kašljanja ili podizanja tereta.

Urgentna inkontinencija nastaje kada pacijent dobije izuzetno jaku i iznenadnu potrebu za mokrenjem, koja uzrokuje bijeg urina prije nego uspije doći do toaleta; u tim slučajevima moguće su kontrakcije mokraćne bešike kada to pacijent ne želi, što uzrokuje nehotično curenje urina.

Prelivajuća inkontinencija kod muškaraca nastaje kada je prisutna blokada izlaza iz bešike (poput povećane prostate) koja sprečava potpuno pražnjenje bešike; bešika se u tim slučajevima prepunjava i propušta višak mokraće.

Funkcionalna inkontinencija je rijedak oblik koji se pojavljuje kada pacijent ne stigne do toaleta kako bi mokrio, na primjer zbog nepokretnosti.

Totalna inkontinencija označava stalno curenje urina uslijed nefunkcionalnog urinarnog sfinktera.

Miješana inkontinencija označava zajedničku pojavu nekoliko prethodno opisanih tipova inkontinencije.

Urinarna inkontinencija kod muškaraca je često povezana sa bolestima prostate. Inkontinencija može nastati i kao posljedica medicinskih intervencija, poput nuspojava lijekova (diuretici, antidepresivi, sedativi, opioidni lijekovi) ili kao posljedica operativnih zahvata u zdjelici (na prostati, crijevima). Alkohol može pogoršati tegobe inkontinencije, a pretilost takođe predstavlja predisponirajući faktor. U podlozi inkontinencije mogu biti i druge bolesti poput urinarne infekcije, šećerne bolesti, multiple skleroze, Parkinsonove bolesti ili Alchajmerove bolesti.

KOJI SU SIMPTOMI I KOMPLIKACIJE URINARNE INKONTINENCIJE?

Kod stres inkontinencije se viđa curenje urina prilikom kašljanja, kihanja, smijanja, promjene položaja ili podizanja tereta. Kod urgentne inkontinencije muškarci javljaju hitnost, tj. nagli i snažni nagon za mokrenjem, što ostavlja vrlo malo vremena kako bi se stiglo na vrijeme do toaleta. Takođe se muškarci mogu žaliti i na učestalost mokrenja, kada je potrebno isprazniti bešiku mnogo češće nego što je to normalno. Kod prelivajuće inkontinencije postoji stalan nagon, uz mokrenje malih količina urina, te konstantno prelivanje i curenje urina.

Hronične smetnje urinarne inkontinencije mogu dovesti do iritacijskih kožnih promjena na mjestima koje su stalno izložene urinu. Osip i infekcije kože mogu zahtjevati i dermatološki tretman. Inkontinencija donosi i povećani rizik za razvojem urinarnih infekcija. Inkontinencija utiče i na socijalne i profesionalne aktivnosti, te time stvara velike poteškoće u svakodnevnim životnim aktivnostima.

DIJAGNOSTIKA INKONTINENCIJE

Vrlo je važno utvrditi tip inkontinencije, s obzirom da je tretman vrlo specifičan za različite oblike. Dijagnostika započinje razgovorom s pacijentom o simptomima i prethodnom zdravlju, te fizikalnim pregledom. Potrebne su laboratorijske pretrage, koje uključuju analizu urina kako bi se otklonila mogućnost infekcije ili drugih abnormalnosti u mokraći. Ultrazvučnim pregledom se procjenjuje izgled mokraćnih organa, a isti uključuje i određivanje količine zaostatnog urina u bešici iza mokrenja.

Dijagnostika svakako uključuje i dnevnik mokrenja, kojim pacijent kroz nekoliko dana vodi evidenciju količine i vremena unosa tečnosti, kao i mokrenja, te epizode bijega mokraće koje se javljaju. Ako postoji potreba, urolog može tražiti i urodinamsko testiranje, tj. detaljniju procjenu ponašanja bešike prilikom punjenja i pražnjenja.

BIHEJVIORISTIČKE STRATEGIJE KAO PRVI KORAK U LIJEČENJU MUŠKE INKONTINENCIJE

Promjena životnih navika (unos tečnosti, promjena prehrane, prestanak pušenja i održavanje normalne tjelesne težine) prvi su korak u liječenju.

Liječenje zavisi od tipa inkontinencije. Tretman može uključivati promjene životnog stila, jednostavne vježbe, liječenje lijekovima, hirurški tretman, ili kombinaciju navedenih metoda liječenja.

Bihejviorističke strategije su prva preporuka kod svih oblika inkontinencije. To uključuje promjenu određenih životnih navika, poput smanjenje unosa tečnosti. Kafa i alkohol, gazirana pića, kao i kisela hrana, iritiraju mokraćnu bešiku, pa ih shodno tome treba izbjegavati. U prehranu je potrebno uključiti vlaknaste namirnice kako bi se podstakla redovna stolica. Nadalje, savjetuje se vježbanje i održavanje normalne tjelesne težine, kao i prestanak pušenja.

Postoje dodatni korisni postupci, poput uvođenja rasporeda za mokrenje, koji označava mokrenje svakih 2 do 4 sata, umjesto čekanja nagona za mokrenje. Preporučuje se i trening mjehura, postupak odgađanja mokrenja za desetak minuta kada se javi nagon za mokrenje. Dvostruko mokrenje je postupak koji uključuje izmokravanje, pa potom ponovno forsirano mokrenje nakon nekoliko minuta, sve u cilju kompletnog ispražnjavanja bešike.

LIJEČENJE LIJEKOVIMA

Farmakoterapijski pristup u liječenju urinarne inkontinencije kod muškaraca uključuje primjenu antikolinergika, mirabegrona i alfa blokatora. Antikolinergici (darifenacin, solifenacin, tolterodin) su lijekovi koji smiruju pretjeranu aktivnost mjehura, a time i bijeg urina. Sličan efekt postiže i mirabegron koji opušta mjehur te posljedično povećava količinu mokraće koju on može pohraniti.

Alfa blokatori (tamsulozin, alfuzosin, doksazosin) relaksiraju vrat mjehura i prostatu, što olakšava pražnjenje mjehura – posebno kod pacijenata s naglašenom učestalosti mokrenja i prelijevajućom inkontinencijom. U slučaju da postoje znakovi uroinfekcije uz smetnje inkontinencije prepisaće se antimikrobni lijekovi, tj. antibiotici.

VJEŽBE I DRUGE TERAPIJSKE METODE

Vježbe mišića dna zdjelice ili Kegelove vježbe se preporučuju pacijentima s ciljem ojačavanja mišića koji pomažu kontroli mokrenja. Te su vježbe posebno efikasne kod stres inkontinencije, ali mogu doprinijeti tretmanu i drugih oblika inkontinencije. Vježbe se izvode na taj način kao da se pokušava stiskanjem mišića simulirati zaustavljanje protoka mokraće. Takav stisak potrebno je zadržati oko pet sekundi, potom se opustiti pet sekundi. Istu radnju potrebno je ponoviti u barem tri serije po deset puta svakog dana, a s vremenom se trajanje stiskanja može povećati.

Kontinencijski proizvodi (poput uložaka ili pelena) mogu se koristiti kao pomoćno sredstvo u toku liječenja kontinencije, prvenstveno kako bi olakšali svakodnevno životno funkcionisanje. Botulinum toksin (poznat i kao Botox) se može primijeniti kod pacijenata koji imaju pretjerano aktivnu bešiku, a kada nema odgovora na medikamentoznu terapiju – u tim slučajevima se Botox ubrizgava u stjenku mokraćne bešike.

Elektrostimulacija je postupak liječenja inkontinencije korištenjem blage električne energije preko elektroda koja ojačava funkcije mišića dna zdjelice ili stimulira živce odgovorne za kontrolu mokrenja. Obično se provodi u serijama od više tretmana, i to prvenstveno kod stres i urgentne inkontinencije.

OPERACIJA KAO PRISTUP LIJEČENJU URINARNE INKONTINENCIJE

Operativni tretman je moguć u samo određenim stanjima kad govorimo o urinarnoj inkontinenciji kod muškaraca. Na primjer, kod uvećane prostate koja uzrokuje prelivajuću inkontinenciju, moguće je odstranjenje tkiva prostate kako bi se otklonila blokada prolasku urina iz mjehura u mokraćnu cijev. Kod inkontinencijskih smetnji nastalih nakon operacije radi karcinoma prostate, moguće su operacijske tehnike suspenzije mokraćne cijevi.

Postoji i jedna operativna mogućnost pod nazivom umjetni sfinkter, kod koje se mali prsten postavi oko mokraćne cijevi. Kada je prsten naduvan on zadržava urin u mjehuru. S druge strane, kada se prsten otpusti, pritiskom na malu valvulu postavljenu ispod kože, tada se urin kontrolisano ispusti iz bešike.

ZAKLJUČAK

Za razliku od žena, urinarna inkontinencija kod muškaraca nije u potpunosti istraženo područje, a uvijek treba u obzir uzeti i višeuzročnost ovog problema. Nakon adekvatno provedene dijagnostike, kod bolesnika se preporučuje započeti s konzervativnom terapijom, zatim pokušati s lijekovima, a u slučaju neuspjeha s pacijentom je potrebno razgovarati o mogućem hirurškom pristupu.

Tekst preuzet s plivazdravlje.hr