Šta treba znati o njezi kože dojenčeta?

Dječja koža je vrlo tanka i propusna, a zbog relativno velike površine potencijalno štetne materiju imaju izražen uticaj na dječji organizam. Kako i kada kupati dijete? Šta je pelenski osip? Pelene, jednokratne ili višekratne? Bezpelenaštvo? Neka su od pitanja koja postavljaju roditelji danas.

„Što manje – to bolje!“

Do sada su roditelji osjećali potrebu pružiti što više njege koristeći različite preparate, jer ideal je čista i mirišljava beba. S obzirom na vulnerabilnost i nezrelost kože, novorođenčad je potencijalno ugrožena uslijed korištenja velike količine raznih sredstava za higijenu i njegu. Moguća je povezanost sa povećanjem učestalosti ekcema, astme i drugih alergijskih bolesti. Naime dječja kozmetika nerijetko sadrži brojne hemijske spojeve koji mogu biti potencijalno škodljivi. Treba imati na umu da je dječja koža vrlo tanka i dvostruko propusnija za vodu i hemijska jedinjenja koja se nanesu na kožu. Osim toga relativna površina kože (omjer apsolutne površine kože u odnosu na tjelesnu masu) je u dojenčeta 5-7 puta veća nego u odrasle osobe, stoga potencijalno štetna jedinjenja imaju značajno izraženiji uticaj na organizam. Stoga se preporučuje korištenje samo vode u higijeni tijela novorođenčeta, a ako se koristi kozmetika ona treba biti bez potencijalno štetnih jedinjenja kao što su konzervansi, bojila i mirisi.

Kod prijevremeno rođenih još je značajnije ne koristiti hemijska sredstva za njegu, barem do termina kada su se trebali roditi.

Kupanje u kadici

Sa kupanjem u kadici se može započeti kada zaraste pupčana ranica. Preporučujemo upotrebu većih kadica ravnog dna, jer pružaju više slobode i užitka “plivanja”. Sve što je potrebno za njegu djeteta treba biti nadohvat ruke. Ne treba se udaljavati od djeteta, uvijek jednom rukom budite u kontaktu s njim. Temperatura prostorije oko 24 stepeni Celzijusovih, a temperatura vode 37. Većina dojenčadi tokom prve godine ne treba šamponiranje kose. Ako je potrebno zbog puno kose, treba koristiti blage šampone koji ne smiju sadržavati sintetske mirise, boje niti visoko alergene i iritirajuće konzervanse. Generalno, šamponi za kupanje nisu potrebni tokom prve godine života, teže se uklanjaju (ispiraju) sa kože i potrebno je tuširanje. Sapun za njegu dojenčadi (ali i kože odraslih) mora biti neutralan ili blago kiseo (pH oko 5,5) što je naznačeno na ambalaži proizvoda). Sindeti (synthetic detergents) su moderna alternativa sapunima. Peru dobro kao i sapuni, ali su u prednosti zbog postojanosti prema tvrdoj vodi, nižih su pH vrijednosti i bolje podnošljivi za kožu, posebno onu s hroničnim ekcemom. Pjenušave kupke se u najranijoj dobi ne preporučaju. Naime, većina ovih kupki sadrži deterdžente koji uništavaju korisnu bakterijsku floru kože i uklanjaju zaštitni kiseli sloj sa kože. Smatraju se čestim uzrokom vaginitisa i upala mokraćnog sustava dojenčadi. Zimi je koža sklonija jačem isušivanju tako da se u periodu većih hladnoća preporučuje rjeđe kupanje dojenčadi.

Maslinovo ulje se ne preporučuje kao sredstvo za njegu dojenačke kože. Naime oleinska kiselina iz maslinovog ulja otapa dvoslojne membrane koje međusobno povezuju odumrle stanice površnog sloja kože. Ako je potrebno, radije koristite bademovo ulje iz organskog uzgoja.

Pelenski osip

Uobičajeni je oblik upale kože (dermatitisa). Većina dojenčadi ga dobije najčešće u dobi od 8-10 mjeseci. Češće se javlja u novorođenčadi sa soorom (oralna kandidijaza – gljivična infekcija usne šupljine koju obilježavaju bijele naslage na jeziku i sluznica usne šupljine), dojenčadi koja uzimaju antibiotik ili nakon uvođenja nadohrane. Takođe mu pogoduju uvođenje novih sredstava za pranje odjeće, tijesne pelene zbog mehaničkog trenja, rjeđe mijenjanje pelena i upotreba plastičnih gaćica. Ponekad pelenski osip nastaje kao posljedica proliva. Stolice budu tekuće i razlivaju se po cijeloj površini kože koju prekriva pelena. Kako su crijeva podražena upalom (najčešće virusna infekcija), kiseli sadržaj iz želuca vrlo brzo prođe kroz probavnu cijev i stolice ostaju kisele. Stoga je korisno u što kraćem roku nakon pražnjenja crijeva  isprati umazano područje mlazom mlačne vode, posušiti tapkanjem suhim ručnikom i ostaviti neko vrijeme bez pelene kako bi se koža zračila. Potom se može nanijeti deblji sloj neutralne kreme koji će priječiti kontakt naredne stolice sa iritiranom kožom. Što zbog oštećenja kože, što zbog stresom uzrokovanog pada imuniteta, relativno su česte infekcije zahvaćenih područja gljivicama i bakterijama. U tom slučaju treba zatražiti ljekarsku pomoć. Kod proliva (ali i inače), upotreba vlažnih maramica se ne preporučuje, tek izuzetno, ako u tom trenutku nema mogućnosti pranja vodom.

Pelene, jednokratne ili višekratne?

I jedne i druge imaju prednosti i nedostataka, kako sa aspekta zdravlja kože tako i s ekonomskog i ekološkog. Činjenica je da otkako se većinom koriste jednokratne pelene rijetko susrećemo teške oblike pelenskog dermatitisa u kojem je cijelo područje pelena bolno i nalikuje na opekotinu. Stoga je, naročito u slučaju proliva, preporučljivo korištenje jednokratnih pelena. Uobičajeno, treba dobro oprati ruke prije i nakon njege!

Bezpelenaštvo – odrastanje bez pelena?

Unazad desetak godina sve je veći broj roditelja koji praktikuje bezpelenaštvo u različitim varijantama, no još uvijek ovakav pristup u našoj sredini predstavlja rijetkost. O čemu je riječ?

U velikom broju kulturološki i ekonomski bitno različitih sredina se pelene ne koriste. Majka je manje-više neprekidno u bliskom kontaktu s djetetom i dosta se lako uspostavlja prepoznavanje djetetovih signala o potrebi mokrenja ili defekacije. Roditelj, odgovarajući na navedene signale, postavlja dijete u primjerenu poziciju za obavljanje nužde – najčešće tako da ga drži u položaju sjedenja na podlakticama iznad površine gdje je primjereno odlaganje mokraće i stolice. U nerazvijenim sredinama, gdje se nužda u pravilu obavlja u prirodi to je prirodni okoliš- livada ili slivnik za kišu na cesti. U razvijenim sredinama to je WC školjka ili lavabo. I zaista, za razliku od djece koja koriste pelene, bezpelenaši brzo uspostavljaju kontrolu vršenja nužde. Korištenje pelena se smatra glavnim uzrokom kasnije uspostave kontrole, nerijetko se pelene koriste i tri godine. Razmatrajući sa stanovišta ranog emocionalnog razvoja, nedvojbena je korist od upućenosti roditelja na prepoznavanje djetetovih signala i iskazivanje spremnosti da pruži djetetu adekvatan odgovor. Time dijete spoznaje da ga majka razumije i da će zadovoljiti njegove potrebe. Biološki gledano, zadržavanje produkata velike i male nužde na koži i spolnim organima može donijeti samo nevolje. Situacija je značajno povoljnija u razvijenim zapadnjačkim kulturama za djecu u pelenama i onu bez pelena s obzirom na to da većina domaćinstava ima tekuću vodu i visoke higijenske standarde. U nerazvijenim zemljama, gdje toga većinom nema, glavni problem su crijevne zarazne bolesti i upale mokraćnih organa. Stoga u zaključku se može preporučiti ova metoda ako je prihvataju roditelji i dijete i ako se pritom osjećaju dobro i slobodno.

Tekst preuzet s plivazdravlje.hr