Rak dojke

Rak dojke je najčešća zloćudna bolest kod žena, a broj oboljelih rakom dojke u svijetu se udvostručio u posljednje tri decenije. Uprkos sve ranijem otkrivanju, savremenim dijagnostičkim i terapijskim postupcima te nacionalnim programima ranog otkrivanja rak dojke je još uvijek kod velikog broja oboljelih fatalna bolest.

Broj oboljelih od raka dojke u porastu

Preko 90% oboljelih rakom dojke može se izliječiti ako se dijagnoza bolesti postavi u ranom stadijumu i ispravno se liječi.

U Evropi je rak dojke najčešći oblik raka kod žena, a područja s najvišom stopom oboljelih jesu zapadna i sjeverna Evropa. Uočen je trend pada smrtnosti u zapadnim dijelovima Evrope, SAD-u, Kanadi i Australiji. To su uglavnom zemlje koje su započele s programima prevencije i ranog otkrivanja raka dojke.

Redovnim pregledom koji uključuje samopregled, mamografiju, te ultrazvučni pregled rak dojke se može otkriti u ranom stadijumu kada je vjerovatnoća za izlječenje i preživljenje puno veća. Preko 90% oboljelih rakom dojke može se izliječiti ako se dijagnoza bolesti postavi u ranom stadijumu i ispravno liječi.

Rizični faktori za razvoj raka dojke

Povećani rizik za rak dojke je vezan i uz određene štetne životne navike: nedovoljno kretanje, nezdrava prehrana koja dovodi do pretilosti, pušenje, alkohol, izloženost stresu i ionizirajućem zračenju.

Najznačajniji rizični faktori za razvoj raka dojke su: starija životna dob, rak dojke u porodici, nasljedni rak dojke, prva mjesečnica prije 12. godine života i menopauza iza 55. godine života (dužina izloženosti djelovanju estrogena i progesterona), nerotkinje ili žene koje su rodile iza 30 godine života, žene koje nisu ili su kratko dojile, biopsijski nalaz epitelne hiperplazije ili atipije u dojkama i preboljeli rak dojke.

Geni visokog rizika BRCA1 (BReast CAncer 1) i BRCA2 (BReast CAncer 2) imaju ključnu ulogu u razvoju porodičnog raka dojke. Žene s mutacijom u navedenim genima imaju 45-85% vjerovatnoća za razvoj raka dojke, a 11-62% vjerovatnoća za razvoj raka jajnika do navršene 70. godine života.

Povećani rizik za rak dojke je vezan i uz određene životne navike koje karakterizujemo kao štetne: nedovoljno kretanje, nezdrava prehrana koja dovodi do pretilosti, pušenje, alkohol, izloženost stresu i ionizirajućem zračenju.

Osnovni principi liječenja raka dojke

Rak dojke je heterogena bolest, stoga je moderni pristup liječenju uvijek multidisciplinaran.

Rak dojke se ne razvija u roku od nekoliko dana ili sedmica. Uvijek postoji vrijeme za temeljno razmatranje, a ponekad i pribavljanje drugog mišljenja u vezi s mogućnostima liječenja. Multidisciplinarna konsultacija prije početka liječenja je vrlo važna. Ona podrazumijeva sastanak tima stručnjaka koji određuju modalitete liječenja bolesnika prije početka operacijskog ili specifičnog onkološkog liječenja.

Rak dojke je heterogena bolest koju čini više bioloških podtipova s određenim kliničkim tokom i ponašanjem. Model “personalizovane medicine” uopšteno se može opisati kao modalitet liječenja u kojem je liječenje, koristeći najnovije spoznaje molekularne medicine i dijagnostike, prilagođeno svakom pojedinom bolesniku. Bolesnici s istom dijagnozom na isto liječenje odgovaraju na različite načine.

Tokom proteklih nekoliko decenija povećavao se broj i značaj pojedinih parametara tumora, koji svojom pojavnošću određuju modalitete hemioterapijskog, ali i sveukupnog onkološkog liječenja bolesnika. Na određivanje vrste i načina liječenja oboljelih s rakom dojke danas utiče niz faktora: stadijum i proširenost bolesti, opšte stanje oboljelog, patohistološke, biološke i molekulske karakteristike tumora (HER2 status, status hormonskih receptora, diferencijacija tumora, proliferacijski indeks Ki67 i sl.), želja i izbor oboljelih te očekivane nuspojave terapije. Napredovanjem molekularne onkologije omogućeno je genetičko profilisanje svakog pojedinog tumora, a u raku dojke su učinjeni veliki klinički pomaci.

Rak dojke svrstamo prema biološkim karakteristikama u pet velikih podgrupa:

1. luminalni tip A (ER i PgR poz, HER2 neg, niski Ki-67 )
2. luminalni tip B (ER poz, HER2 neg. i Ki-67 visok, PgR neg. ili nizak),
3. luminalni tip B (HER2 pozitivan)
4. HER2 pozitivni rak dojke (HER2 poz, ER i PgR neg.)
5. trostruko negativan rak dojke (ER, PgR, HER2 neg.)

Hormonska terapija

Svi oboljeli s hormonski zavisnim rakom dojke trebaju biti liječeni hormonskom terapijom, nezavisno od dobi ili menopauzalnog statusa.

Hormonska terapija je osnova liječenja oboljelih s hormonski zavisnim tumorima. Još od Beatsonove spoznaje 1896.g. o regresiji raka dojke nakon odstranjivanja jajnika do danas, su učinjeni veliki pomaci u hormonskom liječenju raka dojke.

Danas se svim ženama s otkrivenim rakom dojke određuje hormonska zavisnost tumora, procjenom statusa hormonskih receptora na tkivu primarnog tumora ili presadnice. Svi oboljeli sa hormonski zavisnim rakom dojke trebaju biti liječeni hormonskom terapijom, nezavisno od dobi (menopauzalnom statusu). Hormonskim liječenjem raka dojke nastojimo ukloniti ili smanjiti nivo estrogena, odnosno blokirati njihov  učinak i djelovanje, a time usporavamo ili  zaustavljamo tumorski rast. Osnovne prednosti hormonske terapije su dobra efikasnost i podnošljivost, niska cijena, ciljano djelovanje na određene tumore (hormonski zavisne) te peroralna primjena.

Danas u liječenju (zavisno od menopauzalnog statusa) primjenjujemo različite vrste hormonske terapije poput aromataznih inhibitora, supresije ovarija, tamoksifena i fulvestranta. Pojava rezistencije na hormonsku terapiju je važan problem u liječenju oboljelih. Stoga se razvijaju novi lijekovi koji ciljaju signalne puteve mTOR, PI3k-AKT-mTOR, inhibitore CDK4/6 koji se primjenjuju združeno s hormonskom terapijom. Novi lijekovi se intenzivno istražuju u kliničkim studijama.

Hemioterapija

Kod proširene bolesti cilj hemioterapije nije izlječenje, nego što bolja kontrola bolesti uz što bolju kvalitetu života.

Hemioterapija se nakon primarnog hirurškog liječenja primjenjuje s ciljem uništavanja eventualnih mikropresadnica.  Ona se preporučuje većini oboljelih s visokim rizikom od povrata bolesti, te oboljelima s HER2-pozitivnim tumorima, trostruko negativnim tumorima i određenim oboljelima s pozitivnim limfnim čvorovima aksile. Najčešće se preporučuju hemioterapijski protokoli temeljeni na antraciklinima i taksanima. Tako primjenjena hemioterapija smanjuje vjerovatnoću smrti od raka dojke za pojedine oboljele za oko 30%.

Kod proširene bolesti mora se imati na umu cilj terapije. Cilj hemioterapije u ovom stadijumu nije izlječenje nego bolest što bolje kontrolisati, uz što manje nuspojava i što bolju kvalitetu života. Danas uglavnom primjenjujemo monohemioterapiju kao terapiju izbora u liječenju proširene bolesti. Izbor hemioterapije zavisi od vrste prethodne terapije, drugim bolestima i stanjima koja ograničavaju upotrebu određenih hemioterapeutika (kao npr. antraciklini kod srčanih bolesti), želji oboljelog te profilu nuspojava lijekova.

Radioterapija

Radioterapija podrazumijeva primjenu ionizirajućeg zračenja u terapijske svrhe. Postoperativna radioterapija preporučena je nakon poštednih zahvata (tumorektomija, segmentektomija, kvadrantektomija), te u određenim slučajevima nakon mastektomije, a provodi se s ciljem sprječavanja lokalnog povrata bolesti.

Radioterapija se primjenjuje i u palijativne svrhe kod koštanih i moždanih metastaza.

Ciljano liječenje i kontrola raka dojke

U kontroli raka dojke važno je objediniti sve modalitete prevencije, ranog otkrivanja, dijagnostike, liječenja i palijativne njege.

Ciljano liječenje raka dojke – u liječenju oboljelih s HER2 pozitivnim tumorima danas primjenjujemo nekoliko vrsta lijekova: monoklonska antitijela (trastuzumab, pertuzumab), konjugate monoklonskih antitijela s hemioterapeutikom (TDM1- trastuzumab emtansine) i tirozin kinazne inhibitore (lapatinib). Pojačana izražajnost HER2 na tumorskim stanicama povezana je s većom agresivnošću tumora, povećanom vjerovatnoćom povratka bolesti, ali kada oboljeli dobiju ciljanu anti-HER2 terapiju izjednačavaju se po riziku s oboljelima koji imaju HER2 negativne tumore.

U kontroli raka dojke važno je razviti i objediniti sve modalitete prevencije, ranog otkrivanja, dijagnostike, liječenja i palijativne njege kako bi se poboljšalo preživljenje i kvaliteta života oboljelih s rakom dojke. Potrebno je naglasiti da je postignut ogroman napredak u istraživanju novih lijekova i novih terapijskih pristupa. U toku su intenzivna pretklinička istraživanja i kliničke studije koje će u skoroj budućnosti donijeti nove mogućnosti specifičnog liječenja oboljelih s ranim i metastatskim rakom dojke.

Tekst preuzet s plivazdravlje.hr