Epilepsija i fizička aktivnost

Epilepsija je vrlo učestala bolest koja zahvata otprilike 1% populacije, a ogleda se u epileptičkim napadima uslijed poremećaja funkcije mozga. Većina sportskih i rekreacijskih aktivnosti je sigurna za osobe s dobro kontrolisanom epilepsijom, a kod osoba gdje epilepsija nije dobro kontrolisana potrebna je individualna procjena zdravstvenog rizika shodno vrsti napada i vrsti fizičke aktivnosti.

O epilepsiji

Epilepsija je razmjerno česta neurološka bolest od koje boluje 1% stanovništva, zbog čega predstavlja značajan medicinski i socijalni problem. Definiše se kao nagli poremećaj funkcije mozga koji ima tendenciju ponavljanja, pri čemu pretjerano podražljive ćelije moždane kore sinhronizovano izbijaju električne impulse, što se klinički prikazuje kao epileptički napad. Danas se bolest lijekovima može dobro kontrolisati kod više od dvije trećine bolesnika, a za ostale (takozvane farmakorezistentne epilepsije) pokatkad se primjenjuje neurohirurško liječenje koje se u posljednje vrijeme znatno usavršilo. Uzroci epilepsije mogu biti različita oštećenja mozga kao što su prirođene greške razvoja moždane kore, povrede, tumori, moždani udari, infekcije, neurodegenerativne bolesti, metabolički poremećaji, oštećenje mozga alkoholom i drogama, a dio epilepsija ima nasljednu osnovu (idiopatske epilepsije).

Povezanost epilepsije i fizičke aktivnosti

Osobe s epilepsijom češće žive sjedilačkim načinom života u poređenju sa zdravim osobama; nadalje, češće imaju prekomjernu fizičku težinu, češće pate od anksioznosti i depresije, a i društveno su izoliranije. Osim toga, dobro je poznato da sport i rekreacija povoljno utiču na čovjekovo fizičko i mentalno zdravlje kao i na socijalnu integraciju. Zbog straha od izazivanja epileptičkih napada i povređivanja osobama s epilepsijom fizička se aktivnost prije ograničavala, no takav se stav u posljednje vrijeme mijenja.

Premda fizička aktivnost potencijalno može izazvati epileptički napad zbog umora, takmičarskog stresa, hiperventilacije, pretjerane aerobne aktivnosti te ionsko/metaboličkih poremećaja, to se događa rijetko. U jednom istraživanju koje je obuhvatilo 400 osoba s epilepsijom samo su njih dvije identifikovale fizičku aktivnost kao okidač za napade. Druga istraživanja navode veću, no i dalje razmjerno malu pojavnost epileptičkih napada tokom fizičke aktivnosti. Nasuprot tome, fizička aktivnost kod mnogih bolesnika s epilepsijom smanjuje učestalost napada i u tom slučaju se može smatrati komplementarnom terapijom.

Procjena zdravstvenog rizika tokom fizičke aktivnosti

Za procjenu zdravstvenog rizika tokom fizičke aktivnosti kod osoba s epilepsijom potrebno je uzeti u obzir vrstu epileptičkih napada, kontrolu bolesti i vrstu fizičke aktivnosti. Osobe s toničko-kloničkim i atoničkim napadima imaju najveći rizik od povreda zbog gubitka svijesti i pada. Apsans i kompleksni žarišni napadi najčešće ne dovode do pada, no povređivanje može nastati tokom diskontinuiteta svijesti. Jednostavni žarišni napadi najrjeđe uzrokuju ozljeđivanja zbog očuvane svijesti. Bolesnici s epileptičkim napadima tokom spavanja i bolesnici s aurom (upozorenjem prije klinički manifesnog napada) takođe imaju manji rizik od povređivanja.

Preporuke za fizičku aktivnost za osobe s epilepsijom

Plivanje i vodeni sportovi

Ronjenje s bocom se ne preporučuje.

Plivanje bi trebalo biti u pratnji osobe koja je informisana o bolesti plivača i koja zna postupke spasavanja.

Tokom fizičke aktivnosti na vodi/moru preporučuje se korištenje prsluka za spasavanje.

Osobe kod kojih epilepsija nije dobro kontrolisana trebaju izbjegavati plivanje i vodene sportove.

Aerobna fizička aktivnost (npr. brzo hodanje, aerobik, stacionarni biciklizam)

Za osobe s dobro kontrolisanom epilepsijom (razdoblje bez napada duže od jedne godine) nema ograničenja.

Za osobe kod kojih epilepsija nije dobro kontrolisana preporučuje se upotreba zaštitne opreme i pratnja druge osobe.

Trčanje ulicama valja izbjegavati.

Fizička aktivnost na visini

Paraglajding, zmajarenje, skakanje padobranom i sportsko penjanje se ne preporučuju.

Osobama s dobro kontrolisanom epilepsijom (razdoblje bez napada duže od jedne godine) dopušteni su biciklizam, jahanje i gimnastika na spravama uz upotrebu zaštitne opreme i pratnju druge osobe.

Vožnju biciklom i brdski biciklizam valja izbjegavati.

Ekipni sportovi

Kolizijski ekipni sportovi (npr. ragbi i hokej) se ne preporučuju.

Osobama s dobro kontrolisanom epilepsijom (razdoblje bez napada duže od jedne godine) dopušteni su nogomet, košarka i odbojka uz upotrebu zaštitne opreme.

Moto-sportovi

Nema formalnog ograničenja za osobe s dobro kontrolisanom epilepsijom (razdoblje bez napada duže od jedne godine) ako su zadovoljeni saobraćajni propisi.

Treba uzeti u obzir sigurnost drugih osoba.

Ne preporučuju se osobama kod kojih epilepsija nije dobro kontrolisana.

Streljaštvo

Za osobe s dobro kontrolisanom epilepsijom (razdoblje bez napada duže od jedne godine) treba razmotriti vrstu epileptičkih napada i vrstu oružja.

Ne preporučuje se osobama kod kojih epilepsija nije dobro kontrolisana.

Borilački sportovi

Udarački borilački sportovi (npr. boks) se ne preporučuju.

U pogledu kontrole bolesti i vrste fizičke aktivnosti, epilepsija se smatra dobro kontrolisanom, ako je razdoblje bez napada duže od jedne godine, dok za pojedinu fizičku aktivnost treba procijeniti rizik od povređivanja. Uzevši sve navedeno u obzir, fizičku aktivnost (osim one ekstremne poput paraglajdinga, skakanja padobranom, sportskog penjanja ili ronjenja s bocom) treba poticati kod svih osoba s kontrolisanom epilepsijom. Rizičnije sportske i rekreacijske aktivnosti kao što su plivanje, ronjenje na dah, jahanje ili planinarenje osobe s kontrolisanom epilepsijom trebaju praktikovati uz upotrebu zaštitne opreme te u pratnji osobe koja je informisana o njihovoj bolesti i koja zna pružiti pomoć. U provođenju fizičke aktivnosti s malim zdravstvenim rizikom nema ograničenja. Za osobe kod kojih epilepsija nije dobro kontrolisana potrebna je individualna procjena rizika od povređivanja prema vrsti napada i vrsti fizičke aktivnosti.

Osobe s epilepsijom manje su fizički aktivne u poređenju sa zdravim osobama. Zbog toga češće imaju prekomjernu fizičku težinu, češće pate od anksioznosti i depresije, te društveno su izoliranije. Iako fizička aktivnost u rijetkim slučajevima može izazvati epileptički napad, istraživanja pokazuju da fizička aktivnost osobama s epilepsijom poboljšava fizičko i mentalno zdravlje te često smanjuje učestalost napada. Većina je sportskih i rekreacijskih aktivnosti sigurna za osobe s dobro kontrolisanom epilepsijom, a za osobe kod kojih epilepsija nije dobro kontrolisana važna je individualna procjena zdravstvenog rizika prema vrsti napada i vrsti fizičke aktivnosti.

Tekst preuzet s plivazdravlje.hr