Erekcija – kada nastaje problem?
Erektilna disfunkcija predstavlja trajnu ili povremenu nemogućnost postizanja, tj. održavanja erekcije potrebne za kvalitetan polni odnos. Ona se može manifestovati u svakoj životnoj dobi, a rastuća epidemija erektilne disfunkcije predstavlja značajan individualni i društveni problem.
Važnost polne moći
Erektilna disfunkcija predstavlja nemogućnost postizanja, tj. održavanja erekcije adekvatne za normalan polni odnos. Iako se ovaj problem ne može automatski svrstati u kategoriju životne katastrofe, on ipak predstavlja stanje bez digniteta kojeg imaju mnoge druge bolesti. Naime, polna moć muškarca oduvijek se smatrala odrazom moći, sposobnosti, ugleda, plodnosti, vjerodostojnosti i pouzdanosti, pa čak i u razumskim pitanjima.
Stoga je stanje erektilne disfunkcije (problem je puno bolje definisati kao stanje, a ne bolest) nešto o čemu se nerado priča u društvu, o čemu se ne žali i što se ne dijeli sa svojim sagovornicima. Zahvaćena osoba shodno tome ostaje usamljena u svojim patnjama, što predstavlja dodatnu psihološku komponentu.
Erektilna disfunkcija se u istoriji ljudskog roda takoreći „opraštala“ samo starcima koji su problem mogli nadomjestiti mudrošću, iskustvom i znanjem. Od njih se nije očekivala velika fizička moć i plodnost. Kod starijih muškaraca erektilna funkcija zapravo i ne bi trebala biti na velikoj cijeni, jer svojom banalnošću ukazuje na nedostatak smirenosti i mudrosti koji je tako prikladan, očekivan i nerijetko potrebit mlađim muškarcima, ne bi li ih stariji i iskusniji mogli mirno i mudro savjetovati u njihovim životnim previranjima.
Razmjeri problema
Puno veći problem od erektilne disfunkcije u starijoj dobi jest erektilna disfunkcija kod muškaraca srednje dobi. U tom slučaju libido je još održan, dakle potreba i želja te interes za polnim odnosima postoje, ali se zbog određenog razloga javila i erektilna disfunkcija. Jedan od glavnih uzroka jest moderan način urbanog života – kako žena, tako i muškaraca (što je posebno važno, jer seks predstavlja društvenu aktivnost bez kojeg nema održanja vrste).
Naime, pod teretom poslovnih obaveza, ambicija, finansijskih, zdravstvenih i porodičnih problema te svih mogućih drugih opterećenja koja neizbježno prate muškarca „u najboljim godinama“, sasvim je sigurno da erektilna disfunkcija nalazi na plodno tlo. Ona narušava seksualni, porodični i socijalni aspekt života, umanjuje samopouzdanje i odlučnost, redukuje ukupne životne aktivnosti te značajno podržava opšte nezadovoljstvo postojećim stanjem. U takvim okolnostima, što danas predstavlja realnost sredovječnog urbanog čovjeka, rastuća epidemija erektilne disfunkcije nameće se kao značajna prijetnja i problem (pa čak i u demografskom smislu).
Takva se stanja najčešće privremeno rješavaju naglim i brzo djelujućim mjerama koje povećavaju zadovoljstvo povećavaju (ili stvaraju njegov privid), kao što su nezdrava, brza i obilna hrana, alkohol, pušenje, premalo fizičke aktivnosti te neprestana borba za što većom zaradom. Tu valja pribrojiti i prateće bolesti koje se danas vrlo rano mogu otkriti uslijed osjetljive dijagnostike (povišen krvni pritisak, povišen nivo šećera i masnoća u krvi), za što se prepisuju lijekovi. Stanje može pogoršavati zabrinutost i depresija, što stvara potrebu za dodatnom medikamentoznom terapijom.
Erektilna disfunkcija u mlađoj dobi
Nažalost, u novije vrijeme bilježi se i sve češća pojava mlađih muškaraca koji traže pomoć uslijed teškoća s erekcijom, ili pak neodređenih i vrlo polimorfnih smetnji u polnom životu. Kako mladi danas sve ranije i otvorenije započinju svoj polni život (koji je ponekad karakterišu i egzibicionistička obilježja), produžava se vrijeme u kojem mogu doživjeti razne neugodnosti i neuspjehe. Katkad se radi i o zloupotrebi različitih psihostimulansa, kao i lijekova za poboljšanje erekcije. Emocionalno i fizički nestabilna mlada osoba, bez značajnijeg iskustva, vrlo je podložna raznim vrstama neuspjeha, razočaranja i gubitka samopouzdanja – jednom riječju, ranjiva.
Mladi se, međutim, takvima ne osjećaju sve dok direktno ne osjete posljedice vlastite ranjivosti. I blaga nerazumijevanja među partnerima ili neiskustvo na polnom planu mogu ostaviti drastične posljedice koje u toj fragilnoj dobi mogu rezultirati gubitkom ionako nezrelog samopouzdanja, te naposljetku i erektilnom disfunkcijom. Ovdje su uzroci dominantno psihološke naravi, stoga temeljni oblik terapijskog djelovanja predstavlja psihoterapija, dok su medikamenti su priručno i pomoćno, tj. privremeno sredstvo. Naša medicinska praksa još uvijek premalo raspoznaje ovu kategoriju uzroka kao bitnu, i to dominantno kod mlađih, ali i kod muškaraca srednje dobi.
Uspostavljane ravnoteže u starijoj dobi
Postavlja se pitanje kada erektilna disfunkcija prestaje biti problem? Odgovor je naravno „u glavi“, a ne toliko u samom polnom organu. Naime, erektilna disfunkcija nije nikakav problem kad muškarca napusti libido, tj. polna želja i potreba – posljednje utočište njegove polne snage i moći. Taj gubitak neumitno dolazi s vremenom pa se u nekoga događa ranije, a drugog pogađa kasnije. Kada muškarca počne napuštati snaga libida, kada seksualni nagon i polna potreba nisu više posebno jaki, istodobno slabljenje čvrstoće i učestalosti erekcija tada ne predstavljaju neki naročit problem.
Može se reći da je sinhronizovanost tih događaja prava blagodat. Postupnim razvojem hipogonadizma (tj. oslabjele funkcija testisa) kod starijih muškaraca smanjuje se polna moć, ali istodobno nastaje i prateći gubitak interesa za aktivnim polnim životom. Takva prirodna ravnoteža osigurava smireni rastanak s nekim fizičkim užicima ili njihovo praktikovanje svodi u okvire mogućeg, a da to ne dovodi do frustracija zbog neostvarenih želja.
Ovakvi stavovi svoju podršku pronalaze i u analizama bolesnika operisanih zbog raka prostate. Radikalna prostatektomija (operacija kojom se liječi rak prostate) bez dvoumljenja i nužno dovodi do značajnog slabljenja erektilne funkcije ili definitivne impotencije. U dobi iznad 65 godina života manje od jedne petine bolesnika izražava ikakav interes za erektilnom funkcijom postoperativno. Međutim, značajna većina ispitanika mlađih od 60 godina voljela bi sačuvati postojeću polnu moć i nakon operacije.
Erektilna disfunkcija, dakle, može predstavljati problem u svakoj životnoj dobi. Uzroci mogu varirati, pa se tako u mladih i zdravih muškaraca radi dominantno o psihološkim uzrocima; kako vrijeme prolazi, sredovječnog muškarca najviše opterećuju stres, psihičko i fizičko opterećenje te u nekih i prateće bolesti. Starijeg muškarca prati prirodni gubitak libida uz prateće fizičke i psihološke promjene. U svakoj dobi, međutim, medikamentozna terapija sildenafilom može privremeno ili trajno rezultirati vrlo pouzdanim efektom na planu povratka samopouzdanja i vraćanja životnog kvaliteta i aktivnosti.
Tekst preuzet s plivazdravlje.hr