Kako prepoznati hroničnu opstruktivnu bolest pluća – HOBP?
HOBP se definiše kao hronična opstruktivna bolest pluća, a zapravo predstavlja hroničnu upalu disajnih puteva i plućnog parenhima. Ta upala dovodi do suženja disajnih puteva i ograničenja protoka vazduha.
Karakteristika ove bolesti jeste progresivnost, što znači da ukoliko se na vrijeme ne prepozna i adekvatno ne liječi, dolazi do pogoršanja funkcije disajnog sistema i razvoja brojnih komplikacija drugih organskih sistema. Većinom strada srčano-venski sistem, prvenstveno zbog činjenice da tako oštećen sistem organa za disanje ne može osigurati adekvatnu dopremu kiseonika u organe našeg tijela. Porazne su činjenice da je broj oboljelih i umrlih od HOBP-a svakim danom u sve većem porastu.
Simptomi HOBP-a
Simptomi HOBP-a variraju i zavise od stepena i težine bolesti. Hroničan kašalj je najčešće prvi simptom bolesti. U početku je povremen, uglavnom se javlja u jutarnjim satima, a s vremenom postaje svakodnevan i produktivan (povećano iskašljavanje), nerijetko tijekom čitavog dana. Često se zanemaruje simptom kašlja jer ljudi misle da se na taj način „pluća čiste“, no potrebno ga je itekako ozbiljno shvatiti.
Kod nekih se bolesnika može pojaviti otežano disanje kao prvi simptom, i to sa i bez izrazitijeg kašlja. Progresivno otežano disanje, odnosno slabija tolerancija doziranog fizičkog napora zbog „nedostatka“ zraka je takođe često prisutan simptom, dok se brojni bolesnici žale na otežano disanje pri intenzivnijem fizičkom naporu ili pri hodu uz nagib (hod stepenicama, penjanje na više spratove i slično).
Za HOBP su karakteristični periodi egzacerbacije, odnosno akutna pogoršanja stabilnog toka bolesti. Egzacerbacije su najčešće uzrokovane infekcijom traheobronhalnog stabla,. Javljaju se u različitim vremenskim razmacima, izuzetno pogoršavaju plućnu funkciju, te uzrokuju značajnije smanjenje kvaliteta života, a mogu biti i opasne po život. Najčešće ih karakteriše pogoršanje opšteg stanja, obično uz prisutnu temperaturu, otežano disanje, osjećaj pritiska u prsima, pojačano „piskanje“ i intenzivan kašalj, te obilno iskašljavanje uz ponekad promjenu boje i/ili gustoće iskašljaja. Takođe se za vrijeme perioda egzacerbacije mogu javiti i pojačan umor, iscrpljenost, nesanica, pospanost i depresija.
Dijagnoza HOBP-a
Testovi plućne funkcije (odnosno spirometrija) predstavljaju „zlatni standard“ procjene i liječenja HOBP-a.
Dijagnoza HOBP-a zasniva se na anamnezi, fizikalnom pregledu i procjeni testova plućne funkcije. U anamnezi (razgovor doktora sa pacijentom) poseban se naglasak stavlja na gore opisane simptome, izloženost uzrocima rizika (najčešće je to pušenje i profesionalna izloženost prašini i hemikalijama), porodičnoj anamnezi HOBP-a ili drugim hroničnim bolestima organa za disanje, čestim infekcijama disajnih organa u djetinjstvu, podacima o prethodnim bolestima, te eventualno o broju ranijih hospitalizacija.
Fizikalnim pregledom ljekar će stetoskopom poslušati pluća i utvrditi različita odstupanja od normalnog nalaza pluća (bronhitični šumovi, piskanje, hropci i slično).
Testovi plućne funkcije (odnosno spirometrija) predstavljaju „zlatni standard“ procjene i liječenja HOBP-a. U cilju rane dijagnoze potrebno je učiniti spirometrijsko testiranje svih bolesnika s hroničnim kašljem i iskašljavanjem, naročito ako su izloženi uzrocima rizika (pušenje, izloženost hemikalijama, prašini i slično), čak i ako nemaju tegoba. Spirometrija nam daje uvid u plućne funkcije, tačnije plućne volumene, a smanjene vrijednosti FEV1 I FVC su karakteristika HOBP-a.
Osim spirometrijskog testiranja u dijagnostici HOBP-a se često služimo i bronhodilatacijskim testom (najčešće inhalacijom salbutamola ili ipratropija) koji pomaže u razlikovanju HOBP-a i astme. Ostale pretrage koje ljekar može obaviti su rentgenska pretraga grudnih organa, laboratorijske analize krvi s osvrtom na plinsku analizu krvi (zbog procjene „zasićenosti“ krvi s kiseonkom) i nivo alfa-1 antitripisina (koji se određuje kod bolesnika koji su razvili HOBP prije 45. godine života ili u slučaju jake porodične sklonosti nastanku HOBP-a).
Liječenje HOBP-a
Ciljevi liječenja su sprečavanje napretka bolesti, smanjenje tegoba, povećanje podnošenja napora, poboljšanje opšteg zdravstvenog stanja, spriječavanje i liječenje komplikacija, te spriječavanje i liječenje egzacerbacija. Prvi i osnovni, a ujedno i najteži korak (kako se pokazuje u svakodnevnoj praksi) jest prestanak pušenja. Naime, cigaretni dim dodatno pogoršava već oslabljenu funkciju pluća i izaziva dalji razvoj bolesti.
Liječenje HOBP-a zavisi od stepena bolesti (blagi, umjereni i teški oblik). Osnovni lijekovi u liječenju HOBP-a su bronhodilatatori, odnosno lijekovi koji dovode do širenja disajnih puteva. Postoje dvije vrste bronhodilatatora: oni kratkog i brzog djelovanja, koji se uzimaju po potrebi, te bronhodilatatori dugog djelovanja, koji se uzimaju redovno u propisanoj dozi od strane doktora. Protivupalni lijekovi iz grupe inhalacijskih kortikosteroida se preporučuju samo u liječenju težih oblika bolesti. Danas nam na raspolaganju stoje brojne kombinacije lijekova (npr. inhalacijskih kortikosteroida i bronhodilatatora) koji zapravo predstavljaju „dva lijeka u jednom“.
S obzirom da lijekovi koji se koriste u liječenju HOBP-a svoj učinak postižu u plućima, najčešće se primjenjuju u obliku raspršivača, odnosno aparatića, stoga je nužno savladati tehniku korištenja određenog aparatića. Naglasak se shodno tome stavlja na edukaciju pacijenata prilikom uvođenja novog aparatića kako bi lijek dospio upravo na mjesto djelovanja, a to su pluća. Takođe je nužno redovno i ispravno uzimati preporučenu terapiju lijekovima kako bi se spriječila pogoršanja (egzacerbacije) bolesti, te izbjegla hospitalizacija. Pored redovnog korištenja terapije bolesnici se edukuju i tehnikama ispravnog disanja i iskašljavanja, a podstiče se i bavljenje laganom, doziranom vježbom, sve u svrhu smanjenja pojave egzacerbacija i povećanja kvaliteta života.
Tekst preuzet s plivazdravlje.hr