Klaustrofobija
Klaustrofobija se definiše kao strah od zatvorenih prostora. Kao i svaka fobija, težina klaustrofobije može varirati od osobe do osobe. Možete osjetiti simptome u malim prostorijama, prostorima za puzanje, gužvi i mnogim drugim situacijama. Nekim ljudima koji su klaustrofobični neudobno je u liftovima, na vožnjama u zabavnim parkovima koji koriste sigurnosne držače (kao što su rolerkosteri), javnim toaletima ili čak rotirajućim vratima u tržnim centrima. Komore za magnetnu rezonancu (MRI) i druga medicinska testiranja takođe mogu biti teška ili nemoguća iskustva ako imate klaustrofobiju.
Klaustrofobija je psihijatrijski poremećaj koji se odlikuje dubokom strepnjom prema situacijama koje su ograničene ili zatvorene. Osobe koje pate od klaustrofobije često se susreću s osjećajem anksioznosti, napadima panike ili intenzivne nelagode kada se susreću s okolnostima za koje smatraju da im nedostaje put za bijeg ili izazivaju osjećaj zatvorenosti. Precizna etiologija klaustrofobije ostaje nepotpuno razjašnjena; ipak, pretpostavlja se da proizlazi iz spoja genetskih, ekoloških i psiholoških determinanti. Traumatski incidenti, kao što je iskustvo zatvorenosti u ograničenom prostoru tokom djetinjstva, također mogu igrati ulogu u nastanku klaustrofobije.
Ako imate klaustrofobiju, možete osjetiti blagu anksioznost ili čak ozbiljne napade panike na malom prostoru. Simptomi se mogu pogoršati što duže ostanete tamo. Možete plakati, vikati i učiniti sve što možete da izađete iz situacije. Iako ne reaguju svi na klaustrofobiju na isti način, sljedeći znakovi mogu biti:
- ogromna potreba za odlaskom u toalet
- bol u grudima
- osjećaj hladnoće ili vrućine
- osećaj gušenja
- problemi s disanjem
- suve usne
- mučnina ili vrtoglavica
- osjećaj da se zidovi zatvaraju
- glavobolja
- srce brzo kuca
- osjećate se bolesno
- postaje vam vruće i znojite se
- drhtite
U nekom trenutku možete početi da se plašite da radite stvari zbog kojih biste se mogli osjećati zarobljenim. Također, ljudi s ekstremnom anksioznošću mogu se brinuti da će se onesvijestiti, izgubiti kontrolu ili čak umrijeti. Možete preskočiti zabave ili druge događaje s puno ljudi, kloniti se vožnji s naramenicama, ostaviti otvorena vrata kada ulazite u male sobe ili učiniti mnoge druge stvari kako biste ublažili svoj strah.
Traženje pomoći od stručnjaka za mentalno zdravlje, naročito ljekara specijaliste psihijatrije, je ključno kada se pojedinci ili poznanici bore s klaustrofobijom, jer ovo stanje može duboko utjecati na njihov ukupni kvalitet života i psihičko blagostanje. Kroz odgovarajuću terapiju i sveobuhvatnu podršku, značajan broj pojedinaca koji pate od klaustrofobije može steći potrebne vještine kako bi se efikasno nosili sa svojim strahom i na kraju postigli osjećaj ispunjenosti u svom svakodnevnom životu. Liječenje klaustrofobije često uključuje psihoterapeutske intervencije, pri čemu je kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT) istaknut pristup. KBT pomaže pacijentima da prepoznaju i efikasno se nose sa svojim nelogičnim strahovima i povezanim odgovorima. U određenim slučajevima, zdravstveni radnici mogu preporučiti primjenu lijekova kao sredstvo za efikasno ublažavanje simptoma povezanih s anksioznošću. Metode opuštanja i terapija izlaganja, koje uključuju postupno i kontrolirano suprotstavljanje fobijama unutar okruženja podrške, također su pokazale djelotvornost u liječenju klaustrofobije.
Mr sci dr med Aleksandar Pejić,
specijalista psihijatrije