Liječenje vodenih ospica
Liječenje varičela ili vodenih ospica uglavnom se zasniva na ublažavanju simptoma raznim lokalnim pripravcima dok imuni sistem sam ne izađe na kraj s infekcijom. Ipak, u nekim slučajevima potrebno je i uzimanje antivirusnih lijekova, posebno kod osoba s oslabljenim imunim sistemom.
Vodene ospice
Vodene ospice ili varičele izrazito su zarazna bolest specifična za dječiji uzrast, uzrokovana primarnom infekcijom varicella-zoster virusom (VZV) iz porodice herpesvirusa. Karakterizuje je svrbež (pruritus) te veliki broj mjehurića po koži koji pucaju, suše se i pretvaraju u kraste. Virus se nakon preboljelih vodenih ospica zadržava u osjetilnim živcima kičmene moždine, gdje može mirovati godinama i kasnije tokom života dovesti do razvoja herpesa zostera. Dijagnoza bolesti zasniva se na pravilnoj anamnezi i kliničkoj slici, stoga laboratorijske pretrage nisu neophodne. Premda se o patogenezi i svim manifestacijama bolesti puno toga zna, glavni problem često nastaje pri odabiru adekvatnih terapijskih mjera, stoga svakako treba obratiti pažnju kod pristupa inficiranoj osobi.
Opšti principi lokalne terapije
Simptomi vodenih ospica uglavnom se povlače sami od sebe unutar dvije sedmice, ali u tom razdoblju pacijenti moraju obratiti pažnju na ličnu higijenu.
Budući da za vodene ospice ne postoji lijek, terapija se uglavnom zasniva na ublažavanju simptoma dok se imuni sistem ne riješi virusa iz tijela. Kao mjera prevencije od oboljelih se zahtijeva da ostanu kod kuće u periodu dok su zarazni za druge. Stanje se uglavnom popravlja samo od sebe unutar dvije sedmice, ali to je razdoblje kad pacijenti moraju jako obratiti pažnju na ličnu higijenu, što podrazumijeva učestalo rezanje noktiju te korištenje rukavica kako bi se spriječilo češanje i smanjila mogućnost razvoja sekundarne infekcije. Ponekad osip uzrokovan virusom varicella-zoster perzistira na koži čitavih mjesec dana, premda infektivni stadijum ne traje duže od jedne ili dvije sedmice. Boravak na hladnom pomaže pri ublažavanju svrbeža, dok ga vrućina i znoj pogoršavaju.
U svrhu olakšavanja simptoma uglavnom se koriste kreme, losioni i drugi preparati protiv svrbeža (koji se ne bi smjeli nanositi na lice ili blizu očiju). Kupke od hipermangana (kalijevog permanganata) tradicionalno zauzimaju važno mjesto u svrhu dezinfekcije zahvaćenih područja, a rade se na način da se hipermangan dodaje u vodu dok tako pripremljena otopina ne poprimi blijedorozu boju. Ipak, takve hipermanganske kupke neće dovesti do značajnog ublažavanja svrbeža, već za to najbolje rješenje još uvijek predstavlja tečni puder s anestezinom. Još jedan zanimljiv i naučno proučavan način otklanjanja svrbeža jest primjena zobene kaše. Kašu se zamota u pamučnu tkaninu koja se potom stavi u vodu namijenjenu kupanju zaražene osobe (treba imati na umu da će se voda zamutiti jer kaša otpušta svoje sastojke koji ublažavaju svrab).
U posljednje vrijeme se u svijetu sve više koristi kalaminski losion. Njegov glavni sastojak je cinkov oksid s dodatkom 0,5-postotnog željeznog oksida, a osim antipruritičnog efekta (tj. protiv svrbeža) ima i blago antiseptičko djelovanje. Premda su istraživanja koja će dati konačne odgovore o njegovoj efikasnosti još uvijek u toku, radi se o preparatu s odličnim sigurnosnim profilom koji se može koristiti i kod opeklina, ekcema, uboda insekata i drugih vrsta osipa.
Od prirodnih sredstava koriste se preparati od indijskog drva nim (Azadirachta indica), ali nedostaju dokazi o farmakokinetici i djelotvornosti takvih pripravaka. Isto tako, ekstrakt višegodišnje biljne vrste Lysimachia mauritiana obećava u nekim istraživanjima kao moguće sredstvo liječenja, ali potrebno je provesti dodatna istraživanja, te adekvatne kliničke studije.
Specifičnosti liječenja djece
Uzimanje acetilsalicilne kiseline za vrijeme virusne bolesti, posebno vodenih ospica, se dovodi u vezu s rizikom od nastanka Reyeovog sindroma.
Oralna primjena aciklovira unutar 24 časa od pojave osipa smanjuje trajanje simptoma za jedan dan, ali nema nikakvog efekta na razvoj komplikacija. Zbog toga se njegovo korištenje kod imunokompetentne djece (dakle, inače zdrave djece koja ne uzimaju lijekove i ne boluju od neke bolesti ili sindroma koji bi za posljedicu mogli imati slabljenje imuniteta) u dobi između jednog mjeseca i 12 godina trenutno ne preporučuje. Isto vrijedi i za druge antiviralne lijekove, iako se mogućnost korištenja lijekova iz te grupe za navedenu dob nalazi u službenom odobrenju Američke agencije za hranu i lijekove.
S obzirom na to da se uzimanje acetilsalicilne kiseline za vrijeme virusne bolesti, posebno vodenih ospica, dovodi u vezu s rizikom od nastanka Reyeovog sindroma, za snižavanje tjelesne temperature preporučuje se koristiti paracetamol (Plicet). Reyeov ili Reyov sindrom predstavlja rijedak, ali životno opasan poremećaj koji dovodi do upale mozga i brzog nakupljanja masti u jetri. Osim vodenih ospica u njegovu nastanku ulogu mogu imati i virusi gripe A ili B, ali ono što je im je zajedničko jest da uzimanje acetilsalicilne kiseline tokom infekcije povećava rizik nastanka tog sindroma do 35 puta. Na Reyeov sindrom se može posumnjati kod djeteta zaraženog ovim virusima koje intenzivno povraća i pokazuje simptome edema mozga bez očitog razloga. Isto tako, Američka pedijatrijska akademija savjetuje izbjegavanje primjene ibuprofena kod vodenih ospica zbog povezanosti s opasnim sekundarnim bakterijskim infekcijama kože.
Specifičnosti liječenja odraslih
Antivirusne lijekove bi svakako trebale uzimati osobe oslabljenog imuniteta, kao i oni skloniji razvoju komplikacija, što uključuje i trudnice.
Infekcija u inače zdravih odraslih osoba se obično manifestuje težom kliničkom slikom, a čak može biti i smrtonosna. Za tinejdžere i odrasle osobe stoga se generalno preporučuje liječenje antivirusnim lijekovima (aciklovirom ili valaciklovirom), ali s terapijom se mora započeti unutar 24 do 48 časova od početka pojave osipa kako bi ona bila efikasna. Lijekove bi svakako trebale uzimati osobe oslabljenog imuniteta, kao i oni skloniji razvoju komplikacija, što uključuje i trudnice. Treba imati na umu da ti antivirusni lijekovi ne ubijaju virus nego sprečavaju njegovo daljnje umnožavanje. U medicinskoj literaturi je dostupno nekoliko studija slučajeva o efikasnosti nukleozidnog analoga sorivudina u terapiji primarnih vodenih ospica kod odraslih, ali do danas nisu provedena veća klinička istraživanja koja bi opravdala njegovu upotrebu za ovu indikaciju.
Lijekovi za ublažavanje simptoma su u principu jednaki za odrasle kao i za djecu, a pri jakom svrbežu se mogu uzeti antihistaminici. Od lijekova za suzbijanje boli se takođe preporučuje paracetamol, a savjetuje se i povećati unos tečnosti što pokazuje dobar efekt kod sprječavanja dehidracije, ali i suzbijanja glavobolje. Odraslim osobama u kontaktu s virusom često se savjetuje uzimanje hiperimunog varicella-zoster imunoglobulina, koji bi takođe trebale primiti osobe na kemoterapiji, pacijenti nakon transplantacije organa, s AIDS-om, leukemijom, limfomima, ali i novorođenčad čije su majke razvile kliničku sliku vodenih ospica u danima prije ili netom nakon porođaja.
Određena istraživanja su ukazala na mogućnost korištenja vidarabina i interferona-alfa u liječenju primarne infekcije varicella-zoster virusom kod imunokompromitovanih domaćina. Navedeno je važno zbog toga što postoji rastući rizik od sojeva virusa rezistentnih na aciklovir (posebno kod osoba oboljelih od HIV-a), što onda posljedično predstavlja terapijski problem. Kod potonjeg u obzir dolazi i primjena foskarneta, ali svakako je u takvim slučajevima potreban integrisani timski pristup radi odluke o optimalnom doziranju i trajanju liječenja svim lijekovima za koje trentuno nemamo dostupne rezultate randomizovanih kliničkih studija.
Tekst preuzet s plivazdravlje.hr