Nizak krvni pritisak
Arterijska hipotenzija, to jest nizak krvni pritisak, pojava je koja može imati mnoštvo uzroka – od onih koji ugrožavaju život poput nekih aritmija do hroničnih stanja bez ikakvih simptoma. Liječi se prvenstveno sam uzrok hipotenzije, a u nedostatku istog, liječenje je najčešće vezano za promjenu životnih navika i rjeđe upotrebu lijekova.
Hipotenziji su sklonije starije osobe te je ona jedan od najčešćih uzroka padova koji mogu uzrokovati brojne komplikacije.
Vrijednosti niskog krvnog pritiska
Granične vrijednosti za arterijsku hipotenziju nisu tako jasno definisane kao kod arterijske hipertenzije, a najčešća se odnosi na sistolički (gornji) pritisak niži od 90 mmHg (u nekim verzijama 100 ili 110 mmHg) te dijastolički (donji) pritisak od 60 mmHg kod odraslih osoba; kod djece zavisi od o dobi. Slobodnija definicija je ona o vrijednosti krvnog pritiska koja je niža od normalno očekivane za pojedini organizam u određenim uslovima; poznato je da se ljudi razlikuju prema toleranciji niskog pritiska.
Nizak krvni pritisak je, ako nije riječ o akutnom ili životnougrožavajućem obliku, često zanemarena pojava, a česta je naročito kod osoba starije životne dobi. Postoje primarni oblici hipotenzije, kod kojih se ne može utvrditi jasan uzrok, te sekundarni oblici, kod kojih je on jasan. Takođe, postoji akutno nastala te hronična, dugotrajna hipotenzija.
Simptomi su češći pri akutnim oblicima i najčešće se odnose na slabiju prokrvljenost mozga što se može ispoljiti kroz slabost, ošamućenost, tegobe s vidom, omaglice i vrtoglavice ili, u slučaju kompenzatorne aktivacije simpatičkog živčanog sistema (kojem je cilj vratiti vrijednosti pritiska prema normali), sa simptomima ubrzanog rada srca, preznojavanjem, nemirom. Trajni oblik niskog pritiska često ne uzrokuje simptome te se na njega organizam obično prilagodio.
Autonomni živčani sistem je dio živčanog sistema koji ne zavisi od volje i koji kontroliše brojne fiziološke funkcije uključujući krvni pritisak. Obuhvata simpatički živčani sistem koji priprema tijelo za pobuđeno stanje, te nastoji povisiti krvni pritisak, dok je parasimpatički živčani sistem (posredovan uglavnom preko živca vagusa) vezan za stanje mirovanja te nastoji sniziti krvni pritisak.
Ortostatska hipotenzija
Ortostatska ili posturalna (položajna) hipotenzija češća je kod starijih osoba, te se prema nekim podacima nalazi kod svake pete osobe starije od 65 godina. Prema definiciji to je pad sistoličkog krvnog pritiska za najmanje 20 mmHg i/ili dijastoličkog krvnog pritiska za najmanje 10 mmHg u uspravnom položaju nakon dizanja iz ležećeg (ili sjedećeg) položaja.
Brojni su uzroci koji mogu dovesti do ortostatske hipotenzije, s često izraženim simptomima u vidu omaglica, vrtoglavica kao i mogućeg naglog kratkotrajnog gubitka svijesti – sinkope. Poznato je da je i sam baroreceptorski refleks oslabljen kod starijih ljudi i to se smatra najčešćim uzrokom, a starije osobe često uzimaju i brojne lijekove uključujući one za snižavanje krvnog pritiska. Nadalje, kod na primjer smanjenja volumena u dehidraciji, krvni se pritisak ne stigne dovoljno povisiti, kao i u šećernoj bolesti pri oštećenju živaca koji prenose impulse za regulaciju pritiska.
Vazovagalna reakcija
Prije same sinkope može doći do ošamućenosti, pojačanog znojenja, mučnine, zujanja u ušima ili poremećaja vida.
Vazovagalna (refleksna) reakcija je stanje praćeno bradikardijom (sporom srčanom frekvencijom, <60 u minuti) i perifernom vazodilatacijom, što dovodi do hipotenzije, uslijed nadražaja živca vagusa i inhibicijom simpatičkog živčanog sistema. U uspravnom položaju tako često može doći do sinkope. Prije same sinkope može doći do ošamućenosti, pojačanog znojenja, mučnine, zujanja u ušima ili poremećaja vida. Ova reakcija može biti izazvana sljedećim događajima: nadražajem receptora za pritisak, porastom pritiska u trbušnoj duplji ili prsnom košu, jakim emocijama (bol, strah…) ili dugotrajnim stajanjem.
Akutni oblici hipotenzije
Nakon obroka dolazi do premještanja veće količine krvi u crijevni kardiovaskularni sistem te kod osjetljivih osoba to može prouzrokovati preveliki pad sistemskog krvnog pritiska
Arterijska hipotenzija može se javiti uslijed raznih stanja i bolesti, kao akutna ili hronična pojava. Ponekad se vezano za isti uzrok mogu javiti oba oblika, na primjer u trudnoći, pri upotrebi nekih lijekova, u infarktu miokarda itd.
Hipovolemija – gubitak volumena uslijed obilnog mokrenja, povraćanja ili proljeva, krvi npr. uslijed krvarenja ili plazme uslijed većih opeklina.
Poremećen rad srca – smanjen srčani rad uslijed na primjer infarkta miokarda, srčane tamponade ili plućne embolije kao i kod aritmija. Ovakve su pojave u pravilu praćene bolom u prsima, otežanim disanjem ili osjećajem lupanja srca.
Sistemna vazodilatacija – sistemno proširenje krvnih žila uz pad perifernog žilnog otpora nastaje na primjer pri izlaganju vrućini, ali i u stanjima poput sepse, anafilaksije ili kod nekih neuroloških oboljenja.
Hiperventilacija (ubrzano disanje) – pri ubrzanom disanju, na primjer pri izraženoj anksioznosti kao u napadaju panike, dolazi do pojačanog izdisanja ugljičnog dioksida što smanjuje njegovu koncentraciju u krvi. Pritom dolazi do stezanja žila u mozgu što dovodi do generalisanja slabijeg dotoka krvi u mozak, a oslabljena funkcija mozga dovodi do sistemske hipotenzije.
Trudnoća – kod nekih trudnica uslijed pritiska povećane maternice na venu koja doprema krv do srca dolazi do smanjenog punjenja srčanih komora te pada pritiska. Inače, u trudnoći normalno dolazi do pada krvnog pritiska, naročito u drugom tromjesečju, uslijed promjena u kardiovaskularnom sistemu.
Postprandijalna hipotenzija (hipotenzija nakon obroka) – nakon obroka dolazi do premještanja veće količine krvi u crijevni kardiovaskularni sistem te kod osjetljivih osoba to može prouzrokovati preveliki pad sistemnog krvnog pritiska. Ova je pojava u pravilu vezana za ljude starije dobi koji boluju od nekih bolesti koje onemogućavaju adekvatnu prilagodbu pritiska danoj situaciji (poput Parkinsonove ili šećerne bolesti).
Sindrom karotidnog sinusa (vazovagalna reakcija) – povećana osjetljivost receptora za pritisak u karotidnim arterijama nekih osoba može pri njihovom nadražaju, na primjer nošenjem uskog okovratnika, dovesti do vazodilatacije i pada sistemnog pritiska.
Porast pritiska u trbušnoj duplji ili prsnom košu (vazovagalna reakcija) – pri mokrenju dolazi do naglog porasta pritiska u trbušnoj duplji što smanjuje priliv krvi prema srcu. Pri porastu pritiska u prsnom košu može doći do istog mehanizma razvoja hipotenzije, kao na primjer uslijed napinjanja pri kašljanju.
Hronični oblici hipotenzije
Lijekovi – dio lijekova može uslijed neadekvatne primjene izazvati hipotenziju. Pojava je češća kod starijih osoba i može se ispoljiti ortostatskom hipotenzijom. Na prvome mjestu tu su lijekovi za liječenje povišenog krvnog pritiska, antihipertenzivi. Cilj je kod osoba s povišenim krvnim pritisakom sniziti krvni pritisak, ali nekada može doći do prevelikog sniženja.
Lijekovi koji najčešće dovode do ovog stanja su diuretici te alfa-blokatori, ali i druge grupe antihipertenziva mogu izazvati hipotenziju, naročito kada se propisuju prvi put. Stoga bi posebno na početku uvođenja novog antihipertenziva trebalo češće provjeravati krvni pritisak. I drugi lijekovi mogu izazvati hipotenziju. Tu se ubrajaju nitratni spojevi, antipsihotici, antidepresivi, antiparkinsonici i drugi.
Bolesti srca – razna srčana oboljenja poput kardiomiopatija i bolesti aortne i mitralne valvule uslijed slabije funkcije srca mogu dovesti i do teške hipotenzije.
Endokrinološke bolesti – na prvome mjestu tu je šećerna bolest zbog oštećenja živaca koji sudjeluju u normalnim refleksima održavanja krvnog pritiska; hipotireoza zbog smanjenog srčanog minutnog volumena; Addisonova bolest (zatajenje kore nadbubrežne žlijezde) kod koje se smanjuje lučenje hormona koji sudjeluju u održavanju krvnog pritiska.
Bolesti jetre – u dekompenziranoj fazi ciroze jetre dolazi do nekoliko promjena koje mogu pridonijeti niskom pritisaku, od nakupljanja tekućine u trbuhu do krvarenja iz proširenih vena jednjaka.
Neurološke bolesti – bolesti središnjeg živčanog sistema poput Parkinsonove bolesti, moždanog udara ili tumora kralježnične moždine mogu uzrokovati hipotenziju.
Idiopatska ili konstitucijska hipotenzija – dio osoba zbog svoje konstitucije i specifičnog rada kardiovaskularnog i živčanog sistema gotovo stalno ima niže vrijednosti krvnog pritiska, a u podlozi nema organske bolesti. Osim nasljeđa ulogu prema istraživanjima imaju prehrana, tjelesna masa, geografsko područje, vježbanje i stres.
Fizički aktivne osobe – u osoba koje se redovito bave fizičkom aktivnosti, poput sportaša, mogu se bilježiti niže vrijednosti krvnog pritiska kao i usporena srčana frekvencija što je tada odraz boljeg kardiovaskularnog kapaciteta.
Varikoziteti nogu/dugotrajno stajanje – u nekih osoba uslijed zastoja venske krvi u proširenim venama nogu dolazi do smanjenog priliva krvi u srce te time do smanjenog srčanog minutnog volumena. Slična se pojava može dogoditi i u normalnim venama pri dugotrajnom stajanju na istom mjestu naročito ako je u okolini vruće što dovodi do vazodilatacije.
Dijagnostika
Testovi za potvrdu autonomne disfunkcije uključuju snimanje EKG-a i pritiska vezano za Valsalvin pokus, ustajanje ili pokus ventilacije.
Posebnu pozornost treba obratiti na znakove bolesti kardiovaskularnog i živčanog sistema kao i na lijekove u terapiji. Snima se EKG, a naročito u slučaju sinkope potrebno je napraviti i 24-satno snimanje EKG-a kako se ne bi propustile moguće aritmije. Mjerenjem pritiska kroz 24 sata može se zabilježiti vrijeme nastanka i duljina hipotenzivnih epizoda. Pri sumnji na srčano podrijetlo tegoba treba napraviti ultrazvuk srca.
Testiranje ortostatske hipotenzije najčešće se provodi tako da osoba leži 5 minuta te potom ustaje, a prije ustajanja i 1-3 minute nakon toga mjeri se krvni pritisak. Ako testiranje bude negativno, a osoba inače ima simptome, može se provesti i test s nagibnim stolom, gdje se, pomičući stol na kojem osoba leži, nastoje proizvesti promjene kao pri ustajanju, uz mjerenje parametara. Ovim testom se testira i pojava vazovagalne reakcije.
Sindrom karotidnog sinusa treba ispitati masažom određenog mjesta na karotidnoj arteriji jedne stsana vrata u ležećem položaju uz snimanje EKG-a i pritiska. Kod postprandijalne hipotenzije mjeri se pritisak prije i poslije jela. Testovi za potvrdu autonomne disfunkcije uključuju snimanje EKG-a i pritiska vezano za Valsalvin pokus, ustajanje ili pokus ventilacije. Postoje i drugi specifični pokusi, naročito oni vezani za neurološka oboljenja.
Liječenje hipotenzije
Alkoholna pića bi trebalo izbjegavati jer alkohol dovodi do vazodilatacije i pojačanog gubitka volumena mokrenjem.
Liječenje hipotenzije u prvom redu odnosi se na liječenje osnovne bolesti koja je do nje dovela ili izbjegavanje određenih situacija kao u slučaju vazovagalne reakcije. U procesu dijagnosticiranja uzroka primjenjuju se određene metode ili rjeđe lijekovi koji dovode do povišenja srčanog minutnog volumena ili perifernog žilnog otpora i tako se povisuje krvni pritisak. Savjetuje se uzimati više tekućine i manje obroke.
Premda se zbog brojnih zdravstvenih rizika to inače ne preporučuje, osobe s izraženom hipotenzijom mogu pzavisi odti svoj dnevni unos soli na 8-10 g ako nema kontraindikacija kao što je srčano zatajivanje. Alkoholna pića bi trebalo izbjegavati jer alkohol dovodi do vazodilatacije i pojačanog gubitka volumena mokrenjem. Mogu se koristiti elastične čarape za noge koje povisuju venski pritisak i priliv krvi srcu, a time i sistemni pritisak.
Treba izbjegavati tuširanje vrućom vodom ili boravak u vrućim prostorijama zbog vazodilatacije te se treba baviti blažom do umjerenom tjelovježbom bez naprezanja koja pojačava tonus žila i rad mišića za bolji venski priliv krvi iz nogu. Spavanjem s blago podignutim uzglavljem smanjuje se povrat tekućine u krvne žile koji noću dovodi do pojačanog stvaranja mokraće i time, naročito ujutro, do mogućeg razvoja hipotenzije.
Kod ortostatske hipotenzije bitno je polako se uspravljati u stojeći položaj (iz ležećeg na primjer 5 minuta u sjedeći pa potom u stojeći) te izbjegavati predugo ostajanje u njemu. Kod postprandijalne hipotenzije treba jesti manje obroke, leći nakon obroka te ne uzimati antihipertenzive prije jela. Kofein se pokazao učinkovitim povremenim rješenjem u ovom obliku hipotenzije.
Lijekovi se rijetko upotrebljavaju. Fludrokortizon je mineralokortikoid koje povisuje pritisak zadržavanjem natrijevog klorida i vode, slično kao i nesteroidni antireumatici. Midodrin dovodi do suženja manjih arterija čime povisuje periferni žilni otpor, a suzuje i vene i tako povisuje krvni pritisak. Beta-blokator propranolol to čini blokiranjem perifernog vazodilatacijskog učinka.
Tekst preuzet s plivazdravlje.hr