Ovisnost o igranju (digitalnih ili video) igara (2/5)
Video igre su dobar način da provedete svoje (slobodno) vrijeme. Mogu biti zabavne i pomoći vam da se opustite od stresa života. Ali ćete sigurno imati problema ako provodite previše vremena igrajući ih.
Ovisnost o video igricama, takođe poznata kao poremećaj igre, je ovisnost o ponašanju koju karakteriše pretjerana ili kompulzivna upotreba video igrica, što rezultuje negativnim posljedicama na lični, društveni i profesionalni život pojedinca. Svjetska zdravstvena organizacija je prepoznala ovisnost o video igricama kao poremećaj mentalnog zdravlja.
U sve digitalnijem svijetu, većina ljudi posjeduje više elektronskih uređaja sa ekranima. Međutim, mnogi roditelji brinu o efektima korištenja ekrana na sebe i svoju djecu. S ekranima bukvalno posvuda, kontrolisanje djetetovog vremena ispred ekrana može biti izazovno. Kako možete upravljati vremenom vaše djece ispred ekrana? Kako ćete znati jeste li vi ili vaša djeca ovisni o ekranima ili video igricama? Je li vrijeme ispred ekrana štetno? Teško je potpuno izbjeći ekrane, posebno s obzirom na njihov značaj na poslu i u školi. Međutim, prekomjerno vrijeme ispred ekrana može utjecati na mentalno, socijalno i fizičko zdravlje osoba.
Previše vremena ispred ekrana je povezano sa pojavom:
- gojaznosti;
- lošeg sna ili nesanice;
- problema u ponašanju, uključujući impulsivne radnje;
- gubitaka društvenih vještina;
- nasilja;
- manjkom vremena za „pravu“ igru;
- naprezanjem očiju;
- problema sa vratom i leđima; • anksioznosti;
- depresije;
- poteškoća sa poslom ili školom.
Vrijeme ispred ekrana može biti zanimljivo za ljude svih uzrasta. To je zato što njihov mozak obrađuje i reaguje na senzorni unos kao da im se isti događa u stvarnom životu. Na primjer, mnogi ljudi su plakali, smijali se ili se zaprepastili dok su gledali film. Isti tip angažmana je moguć kada dijete ili odrasla osoba igra video igricu. Dok igra video igricu, mozak osobe obrađuje scenario kao da je stvaran. Ako igra prikazuje opasnu ili nasilnu situaciju, tijelo igrača reagira u skladu s tim. Ovaj „bori se ili bježi odgovor“ na tu uočenu opasnost pokreće se izlaganjem intenzivnoj stimulaciji i nasilju u igri.
Osobe koje razviju ovisnost o igranju digitalnih ili video igara mogu biti introvertne, neurotične, impulsivne i depresivne. Nedostatak emocionalne i socijalne podrške, nisko samopoštovanje, roditeljska neuključenost, nedavni stresni događaji, nezadovoljstvo u porodici doprinose razvoju ovisnosti o igricama.
Znakovi i simptomi ovisnosti o video igricama mogu uključivati:
• Preokupacija igranjem i provođenjem previše vremena igrajući video igrice. • Nastavak igranja video igrica usprkos negativnim posljedicama kao što su loš učinak u školi ili na poslu, zanemarivanje drugih aktivnosti, te fizički ili mentalni zdravstveni problemi. • Gubitak interesa za druge aktivnosti ili hobije u kojima se nekada uživalo. • Korištenje video igrica kao način za bijeg od problema ili negativnih emocija. • Nastavak igranja video igrica uprkos tome što zna da nanosi štetu sebi ili drugima. • Laganje porodici i prijateljima o količini vremena provedenog igrajući video igrice.
Kao i druge ovisnosti, ovisnost o video igricama može imati ozbiljne posljedice, uključujući socijalnu izolaciju, depresiju, anksioznost, loše fizičko zdravlje i smanjeni akademski ili radni učinak. Liječenje ovisnosti o video igricama može uključivati kognitivno-bihevioralnu terapiju, grupe podrške i lijekove u nekim slučajevima.
dr med mr sci Aleksandar Pejić
specijalista psihijatar