Posljedice šećerne bolesti
Šećerna bolest je hronična i trajno se mora posvetiti pažnja njenom liječenju kako bi se spriječio razvoj komplikacija. Štetne posljedice bolesti koja nije pod nadzorom su neizbježne. Svijest o tome je izuzetno važna, jer se osoba godinama može osjećati dobro pa često nije dovoljno motivisana za pravovremenu brigu.
Bolesti krvnih žila
Osobe sa šećernom bolešću nekoliko puta su sklonije razvoju krvožilnih bolesti nego osobe bez šećerne bolesti iste dobi. Krvne žile ne oštećuje samo povišena glukoza u krvi već se radi o istovremenom štetnom efektu više različitih rizičnih faktora. Naime, vrlo često šećernu bolest prate i drugi poremećaji kao što je povišeni krvni pritisak i povišene masnoće u krvi. Udružena pojava povišene glukoze u krvi, povišenih masnoća u krvi i visokog krvnog pritiska naziva se i „metabolički sindrom“. Zajednički uzrok svih tih poremećaja nalazi se u debljini, posebno u obliku u kojem se nakupljanje masnog tkiva odvija u području trbuha.
Štetni efekat tih poremećaja na krvne žile očituje se u ubrzanom razvoju ateroskleroze. Ateroskleroza nastaje zbog oštećenja stijenki arterija u kojima se razvijaju masne naslage koje mogu suziti i začepiti dotok krvi u organe. Ateroskleroza je glavni uzrok bolesti krvnih žila. Osim metaboličkih poremećaja i štetne navike kao što je pušenje, debljina i fizička neaktivnost zajednički doprinose i važni su uzroci ubrzanog razvoja ateroskleroze. Posebno je opasna ateroskleroza u žilama koje opslužuju organe kao što su srce i mozak.
Širenje ateroskleroze u koronarnim arterijama koje opslužuju srčani mišić uzrokuje srčanu anginu i srčani udar. Kod osoba sa šećernom bolešću višestruko je povećana učestalost tih bolesti, a srčani udar je najčešći uzrok smrti u osoba sa šećernom bolešću. Najčešći upozoravajući simptomi su bol i nelagoda u prsima te zaduha. Tegobe mogu biti prolazne, javljati se samo u naporu, ali isto tako bolest se može razvijati bez ikakvih simptoma.
Šećerna bolest takođe povećava rizik moždanog udara. Ta bolest javlja se u obliku jedne ili više smetnji poput naglo nastale slabosti jedne strane tijela, smetnjama govora ili razumijevanja, neravnotežom, glavoboljom odnosno poremećajem svijesti ili vida. Mogu se javiti privremeno i spontano se povući, a mogu zaostati i trajno.
U šećernoj bolesti postoji posebna sklonost razvoju ateroskleroze u arterijama koje opslužuju noge, a zajedno s oštećenjem nerava u tom području, doprinosi riziku za razvoj rana i amputacija.
Oštećenje nerava
Štetno djelovanje povišene glukoze na male krvne žile dovodi i do oštećenja nerava koje one opslužuju. Najčešće su oštećeni osjetilni nervi u nogama što može dovesti do gubitka osjećaja boli, dodira i toplote. Razvojem neosjetljivosti na bol nastaje sklonost povredama i ranama. Nezarastanje rana dovodi do infekcije što onda može zahtijevati i amputaciju okrajine. Osobe mogu osjećati trnce, žarenje ili utrnulost, a tegobe su izraženije u mirovanju i noću.
Oštećenje bubrega
Šećerna bolest vodeći je uzrok hroničnog bubrežnog zatajivanja. Bolest bubrega u svom početnom razdoblju ne daje nikakve simptome, a prvi znak oštećenja bubrega u šećernoj bolesti je nalazak bjelančevina u mokraći. Napredovanje bolesti u nekim slučajevima može zahtijevati i liječenje dijalizom odnosno transplantaciju bubrega. Osim dobre kontrole glukoze u krvi, za sprečavanje razvoja bubrežnog oštećenja potrebna je i stroga kontrola krvnog pritiska.
Oštećenje vida
Šećerna bolest uzrokuje oštećenje krvnih žila na očnoj pozadini (mrežnici) koje nazivamo retinopatija. Većina osoba sa šećernom bolešću razvije blaži oblik tog poremećaja, ali kod nekih može uzrokovati i sljepoću. Kod osoba sa šećernom bolešću povećana je učestalost očne mrene i povišenog očnog pritiska, glaukoma. Osim redovnih pregleda, sve novonastale smetnje vida u bolesnika sa šećernom bolešću mora provjeriti okulista.
Tekst preuzet s plivazdravlje.hr