Postporođajna depresija

Postporođajna depresija je niz emocionalnih promjena i promjena u ponašanju majke koje se mogu javiti nakon poroda, a pripisuju se mnogim biohemijskim i psihološkim promjenama povezanim s rađanjem djeteta. U literaturi se ovaj poremećaj može naći i pod nazivima „postnatalna“ ili „postpartalna“ depresija.

Uzrok

Tačan uzrok postporođajne depresije još uvijek nije potpuno poznat. Prema nekim istraživanjima, uzrok postporođajne depresije treba tražiti u naglom padu nivoa hormona u tijelu majke nakon poroda. Tokom trudnoće, razina estrogena i progesterona je i deseterostruko veća od normalne, a zatim u roku od tri dana nakon poroda nivo tih hormona, kao i endorfina, kortizola i prolaktina pada na nivo prije trudnoće.

Uz navedene biohemijske promjene u tijelu majke, događaju se i psihološke promjene koje još više povećavaju vjerovatnost pojave postporođajne depresije. Iscrpljenost nakon poroda, stres i nedostatak sna u prvim sedmicama života novorođenčeta takođe mogu biti faktori koji mogu uticati na pojavu ovog poremećaja.

Najveći rizik od pojave postporođajne depresije postoji kod majki koje su u prošlosti već imale problema s depresijom ili osjećajima anksioznosti, kao i kod onih kod kojih je zabilježena postporođajna depresija u nekoj od prethodnih trudnoća.

Vrste postporođajne depresije

Prema intenzitetu simptoma postporođajne depresije, vremenu trajanja istih te opasnosti po zdravlje majke i djeteta, postporođajnu depresiju možemo podijeliti u tri glavne grupe: postporođajnu tugu ili „baby blues“, postporođajnu depresiju te postporođajnu psihozu.

Postporođajna tuga ili „baby blues“

Ovo je blagi oblik postporođajne depresije i ne predstavlja ozbiljnu opasnost. Istraživanja pokazuju da se javlja kod gotovo 80% majki. Pojavljuje se u prvoj sedmici nakon poroda i manifestuje se osjećajem tuge, anksioznosti, čestim plačem bez nekog vidljivog razloga te problemima u spavanju. Simptomi uglavnom nestaju nakon nekoliko dana i bez medicinskog liječenja. Majkama se u ovom periodu može pomoći emocionalnom podrškom, prikladnom pomoći oko novorođenog djeteta i ostalih kućnih poslova.

Postporođajna depresija

Ako simptomi tuge i anksioznosti potraju i duže od dvije sedmice nakon poroda, potrebno je posjetiti ljekara, jer postoji opasnost da se razvila postporođajna depresija. Simptomi postporođajne depresije mogu se javiti odmah nakon trudnoće, ali i do nekoliko mjeseci nakon poroda. Ovo je daleko ozbiljniji problem od postporođajne tuge i zahvata otprilike 10-15% majki.

Najčešći simptomi su česte promjene ponašanja, često plakanje, razdražljivost, umor, kao i osjećaji krivice, anksioznosti i nemogućnosti brige za sebe i za dijete. Liječenje psihoterapijom i antidepresivima često je vrlo uspješno.

Postporođajna psihoza

Ovo je najteži i najozbiljniji oblik postporođajnog stanja i zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Ovaj oblik je relativno rijedak i pojavljuje se kod jedne od 500 majki nakon poroda. Simptomi uključuju izraženu nervozu i razdražljivost, zbunjenost, nesanicu, paranoju, haluciniranje, hiperaktivnost, ubrzani govor te maniju, a javljaju se uglavnom ubrzo nakon poroda, vrlo su intenzivni te mogu trajati od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci.

Hitna medicinska pomoć potrebna je, jer postoji velika opasnost od samoubistva ili nanošenja povreda djetetu. Potrebno je bolničko liječenje majke i terapija lijekovima.

Simptomi postporođajne depresije

Od velikog broja simptoma postporođajne depresije vrijedi spomenuti sljedeće:

• izražene promjene u raspoloženju, od vrlo dobrog raspoloženja do velike tuge,
• pretjerano spavanje ili nesanica (nevezana uz djetetove potrebe),
• promjene u apetitu,
• hronično iscrpljivanje ili hiperaktivnost,
• osjećaj nemogućnosti suočavanja sa svakodnevnim problemima,
• razdražljivost,
• negativne misli,
• teškoće u pamćenju i koncentraciji,
• gubitak samopouzdanja,
• osjećaji krivice, nemoći,
• usamljenost,
• plakanje bez razloga,
• strah od kontakata s drugim ljudima,
• osjećaj nepostojanja ljubavi prema djetetu ili porodici,
• anksioznost i napadi panike,
• tuga i pretjerani plač,
• gubitak interesa za hobije i druge svakodnevne aktivnosti.

Kako liječiti postporođajnu depresiju?

Moguće je da simptomi postporođajne depresije nestanu i bez pomoći ljekara unutar tri mjeseca nakon poroda. Međutim, kako je već spomenuto, ako simptomi postporođajne tuge potraju duže od dvije sedmice ili počnu uticati na normalan svakodnevni život, potrebno je obvezno potražiti stručnu pomoć i to po mogućnosti odmah nakon pojave simptoma. Jedan od prvih koraka u liječenju postporođajne depresije je uzimanje antidepresiva. Ako majka doji, potrebno se posavjetovati s ljekarom o načinu uzimanja i izboru vrste antidepresiva, jer antidepresivi preko majčinog mlijeka dospijevaju i do novorođenčeta.

Kod nekih antidepresiva radi se o vrlo malim količinama, pa se smatra da od njih ima više koristi nego štete, no postoje i oni koji mogu ozbiljnije kontaminirati majčino mlijeko i naškoditi djetetu. U kombinaciji s antidepresivima, preporučuje se i liječenje psihoterapijom. Ljekar može majku uputiti kvalifikovanom psihologu ili psihijatru, koji će joj dati emocionalnu podršku kao i pomoć u razumijevanju njenih osjećaja. Kod postporođajne depresije posebno je korisna kognitivna psihoterapija.

Ta se psihoterapija temelji na pretpostavci da način na koji pojedinac strukturiše i objašnjava svoja iskustva određuje njegovo raspoloženje i ponašanje. Cilj te terapije je promijeniti negativne načine mišljenja i osjećanja majki, te ih naučiti da razmišljaju pozitivno i konstruktivno.

Može li se spriječiti pojava postporođajne depresije?

Budući da istraživanja pokazuju kako je postporođajna depresija usko vezana s promjenama u nivou hormona nakon poroda, prevencija ili sprečavanje pojave postporođajne depresije vjerovatno nije moguće. Međutim, to ne znači da ne postoje pristupi koji mogu pomoći u odbrani od tog poremećaja.

Preporučljivo je naučiti što se više može o biohemijskim i psihološkim promjenama koje mogu nastupiti tokom trudnoće, poroda i roditeljstva. Takve spoznaje može uveliko pomoći u razvijanju realnih očekivanja za majku i za dijete. Ako je moguće, majka bi trebalo da pohađa kurs o porodu i razgovarati s ostalim trudnicama i majkama o njihovim iskustvima.

Kako majka može pomoći sama sebi, a kako može pomoći porodica?

Uz medicinsku pomoć, svaka majka za vrijeme liječenja može na razne načine pomoći i sama sebi. Evo nekoliko savjeta upućenih majkama:

• odvojite vremena za svakodnevni izlazak iz kuće,
• dopustite članovima porodice da vam pruže emocionalnu podršku, kao i svaku drugu vrstu pomoći,
• ne pokušavajte sve napraviti sami,
• svakodnevno vježbajte,
• uzimajte vitamin B6,
• ne zaboravite da neki bolovi (npr. glavobolje) ne moraju biti znak neke ozbiljne bolesti (npr. tumora),
• izbjegavajte stroge dijete, jer hipoglikemija (niska razina šećera u krvi) može imati loš uticaj na vas,
• ne zabrinjavajte se manje važnim stvarima koje ne moraju biti završene istog trenutka,
• često drijemajte kako biste odmorili organizam,
• pokušajte ostati uključeni u aktivnosti koje ste praktikovali i prije poroda

U slučaju da postoji sumnja u pojavu postporođajne depresije, od velike pomoći mogu biti i članovi porodice, te u slučaju pojave simptoma i znakova treba da pravovremeno obavijeste ljekara.

Izuzetno je važno zatražiti stručnu pomoć, ako majka ima halucinacije i priviđenja koja uključuju dijete, te, ako razmišlja o nanošenju povreda sebi ili svom djetetu. Nadalje, članovi porodice treba da imaju na umu da je takva vrsta depresije privremena i da to nije znak slabosti. Porodica treba majci pomoći u kupovini, čuvanju djeteta i održavanju kućanstva. Ponekad će majka željeti samoću, ali je bitno da joj članovi porodice i prijatelji daju na znanje „da su tu“.

Tekst preuzet s plivazdravlje.hr