Povišene masnoće u krvi i ateroskleroza
Kardiovaskularne bolesti, među kojima aterosklerozna bolest zauzima vrlo važnu ulogu, odgovorne su za više od četiri miliona smrtnih slučajeva u Evropi godišnje. U našim područjima, kardiovaskularne bolesti odgovorne su za približno 50 posto ukupne godišnje smrtnosti, a značajan rizični faktor jest upravo povišen nivo masnoće u krvi ili hiperlipidemija.
Što je ateroskleroza i kako nastaje?
Naslage makrofaga prepunjenih mastima i glatkih mišićnih stanica nazivamo „masnim prugama“, što predstavlja najraniji stepen ateroskleroze.
Ateroskleroza je bolest kod koje dolazi do lokalnog zadebljanja, tj. oštećenja unutrašnjeg sloja zida arterije (endotela) koje se nazivaju ateromi ili plakovi, a koji s vremenom dovode do suženja prečnika krvnih žila. Oštećenje endotela može biti uzrokovano povećanom koncentracijom holesterolom bogatih LDL (od engl. low density lipoproteins, hrv. lipoproteini niske gustine) čestica u krvi,ali takođe i drugim rizičnim faktorima (poput pušenja ili povišenog krvnog pritiska).
Na oštećeni zid arterije vežu se upalne stanice, makrofazi, u koje ulaze LDL čestice koje ih potom aktiviraju i podstiču dalju upalu, kretanje te umnažanje glatkih mišićnih stanica iz srednjeg sloja arterijske zida. Naslage makrofaga prepunjenih mastima i glatkih mišićnih stanica nazivamo „masnim prugama“, što predstavlja najraniji stepen ateroskleroze.
Važno je naglasiti kako je jedino prvi stepen aterosklerotske bolesti reverzibilan ukoliko se obnovi endotelo. Obnavljanje endotela može se postići uklanjanjem rizičnih faktora (povišene koncentracije LDL holesterola u krvi, pušenje, debljina, loše regulisana šećerna bolest). Ukoliko je koncentracija LDL holesterola u krvi trajno povećana, masne naslage unutar krvnih žila se povećavaju te dolazi do daljeg umnožavanja glatkih mišićnih stanica i stanica koje luče vezivno tkivo, a koje dovode do stvaranja tzv. vezivne „kape“. Vezivna kapa prekriva masne naslage te uzrokuje postepeno sužavanje promjera krvne žile.
Kardiovaskularne aterosklerotske bolesti
Kardiovaskularne aterosklerotske bolesti predstavljaju posljedicu aterosklerotskog procesa, a najčešće je riječ o bolestima srca i krvnih žila (poput akutnog infarkta miokarda koji najčešće nastaje naglim pucanjem vezivne kape masnih naslaga) ili ishemijske bolesti srca, ishemijskog moždanog udara te periferne arterijske bolesti (sužavanje arterija nogu koje uzrokuje bolove i grčeve u potkoljenicama prvenstveno pri hodu).
Posljedica ateroskleroze može se takođe ispoljavati kroz zatajivanjem funkcija pojedinih organa poput bubrega ili, na primjer, očiju. Važnu ulogu u smanjenju učestalosti i obima aterosklerotskog procesa koji može započeti već i u djetinjstvu, predstavlja promovisanje zdravog načina života – prvenstveno u vidu suzbijanja glavnih faktora rizika poput pušenja, povećanog arterijskog krvnog pritisaka, šećerne bolesti, pretilosti te povećane koncentracije masnoća u krvi.
Vrste masnoća u krvi
Najvažnije vrste lipoproteina su lipoproteini niske gustine ili LDL čestice te lipoproteini visoke gustine ili HDL čestice.
Holesterol je neophodan sastavni dio membrane stanice koji takođe sudjeluje u brojnim metaboličkim procesima poput sinteze hormona nadbubrežne žlijezde, muških i ženskih spolnih hormona te vitamina D. Takođe, holesterol sudjeluje u sintezi žučnih kiselina važnih za normalnu probavu (apsorpcija masti iz hrane). Većina holesterola (čak 80 posto) stvara se uglavnom u jetri, dok se tek oko 20 odsto holesterola unosi hranom, tj. namirnicama životinjskog porijekla. S obzirom na važnost holesterola za izgradnju svake stanice ljudskog tijela, njegova koncentracija u organizmu biće dovoljna i bez dodatnog unošenja holesterola hranom.
Za prenošenje holesterola i drugih masnoća u krvi (masti nisu topljive u vodi, tj. krvi) potrebne su specifične bjelančevine – lipoproteini. Najvažnije vrste lipoproteina su lipoproteini niske gustine ili LDL čestice koji prenose holesterol od jetre do stanica te lipoproteini visoke gustine ili HDL čestice (eng. high density lipoproteins) koje prenose (vraćaju) suvišan holesterol u jetru. Holesterol koji vežu HDL čestice poznat je i pod nazivom „dobar holesterol“, jer predstavlja višak holesterola koji HDL čestice vraćaju u jetru. Holesterol koji prenose LDL čestice nazivamo „lošim holesterolom“, prvenstveno jer pomažu taloženju viška holesterola u zidovima krvnih žila dovodeći do stvaranja aterosklerotskog plaka, a potom i razvoja aterosklerotske bolesti.
Trigliceridi takođe predstavljaju masnoće u krvi te su glavni sastojak životinjskih i biljnih masti i ulja. Sastoje se od alkohola (estera) glicerola i masnih kiselina. Dvije glavne vrste triglicerida su egzogeni (hilomikroni) koje unosimo hranom te endogeni (pre-beta-lipoproteini) koji se stvaraju u jetri. Trigliceridi prvenstevno predstavljaju masne zalihe u organizmu; ako organizam potrebuje energijom, trigliceridi se razgrađuju na glicerol (koji se potom pretvara u glukozu) te masne kiseline. S druge strane, pretjerane količine ugljenih hidrata u organizmu pretvaraju se u trigliceride i pohranjuju u masnom tkivu uzrokujući prekomjernu tjelesnu težinu. Takođe, dokazano je kako i povećana koncentracija triglicerida u krvi predstavlja rizik za nastanak i progresiju aterosklerotske bolesti.
Koja je normalan nivo masnoća u krvi?
Treba naglasiti kako postoje velike varijacije u poželjnoj, tj. referentnoj koncentraciji holesterola u odnosu na rizične faktore.
Povišenu koncentraciju ukupnog holesterola u krvi nazivamo hiperholesterolemijom, dok povišene koncentracije triglicerida nazivamo hipertrigliceridemijom. Ukoliko su povišene koncentracije ukupnog holesterola i triglicerida, navedeno stanje nazivamo hiperlipidemijom, tj. dislipidemijom. Preporučena koncentracija ukupnog holesterola koji predstavlja zbir HDL i LDL holesterola za osobe bez dodatnih rizičnih faktora (npr, od ranije poznata aterosklerotska bolest, šećerna bolest, kronična bubrežna bolest) iznosi manje od od 5,0 mmol/l, dok preporučena koncentracija LDL-holesterola iznosi manje od 3,0 mmol/l, a HDL-holesterola više od 1,0 mmol/l.
U svakom slučaju, poželjne koncentracije triglicerida su one ispod 1,7 mmol/l. Važno je napomenuti kako postoje velike varijacije u poželjnoj, tj. referentnoj koncentraciji holesterola u odnosu na rizične faktore. Glavne kardiovaskularne rizične faktore dijelimo na promjenjive (pušenje, debljina, arterijska hipertenzija, loše regulirana šećerna bolest) te nepromjenjive (genetska sklonost, dob i spol). Na primjer, poželjna koncentracija LDL-holesterola kod bolesnika nakon preboljenog akutnog infarkta miokarda iznosi manje od 1,4 mmol/l te je stoga važno sagledati sve prisutne kardiovaskularne rizične faktore prije odluke o liječenju povišenih masnoća u krvi.
Liječenje povišenih masnoća u krvi
Prvi korak u razmatranju optimalnog modaliteta liječenja hiperholesterolemije jest procjena ukupnog kardiovaskularnog rizika. Prema posljednjim preporukama Europskog kardiološkog društva te Europskog društva za aterosklerozu, za procjenu rizika koristimo se SCORE tablicom. Navedena tablica predstavlja kombinaciju promjenjivih i nepromjenjivih rizičnih faktora potrebnih za procjenu ukupnog kardiovaskularnog rizika kod pojedinog bolesnika i donošenja pravovremene odluke o nužnosti uvođenja farmakološkog liječenja hiperholesterolemije.
Kod bolesnika s procijenjenim niskim ili umjerenim kardiovaskularnim rizikom, temelj liječenja prvenstveno predstavlja promjena životnih navika (dijeta, umjerena fizička aktivnost) uz redovnu kontrolu koncentracija masnoća u krvi, dok se kod osoba sa procijenjenim visokim i vrlo visokim rizikom, uz navedene nefarmakološke mjere, preporučuje i farmakološko liječenje.
Osnovne grupe lijekova za snižavanje masnoća u krvi predstavljaju statini i fibrati, tj. lijekovi koji blokiraju sintezu masnoća u krvi te ezetimib koji spriječava apsorpciju holesterola iz crijeva. Važno je naglasiti kako učinkovito liječenje hiperlipidemije je zasnovano na primjeni statina čija je sigurnost i efikasnost dokazana brojnim kliničkim istraživanjima.
Rezultati novijih kliničkih istraživanja dokazali su efikasnost grupe lijekova nazvanih inhibitori PCSK9 (engl. proprotein convertase subtilisin-kexin type 9 inhibitors), posebno efikasnih u liječenju bolesnika s nasljednom hiperholesterolemijom, bolesnika s intolerancijom ili rezistencijom na statine ili kod bolesnika kod kojih dosadašnjom farmakološkom terapijom (primarno statinima) nije moguće postići ciljne vrijednosti LDL holesterola.
Zaključak
Osim navedene farmakološke terapije, promjenom životnog stila se brojne neželjene posljedice hiperlipidemije i ateroskleroze mogu dovesti pod kontrolu. Još jednom valja naglasiti kako promjene životnih, a i prehrambenih navika predstavljaju prvi korak koji se savjetuje osobama s povišenim nivoom holesterola u krvi. Tek nakon što se prehranom ne uspije riješiti problem, polako se uvode drugi modaliteti liječenja, ali i tada prehrana mora adekvatno prilagođena.
Tekst preuzet s plivazdravlje.hr