Probiotici i probava
Probiotici su živi mikroorganizmi koji ukoliko se primijene u dovoljnoj dozi mogu pomoći u održanju zdravlja domaćina. Najčešće vrste probiotika su bakterije koje proizvode laktičnu kiselinu, ali se određene vrste gljivica koriste kao probiotski organizmi. Te se bakterije često u industriji koriste za fermentaciju mliječnih proizvoda koji onda imaju blagotvoran efekat na funkcionisanje imunog sistema i probavnog trakta domaćina.
Što su probiotici?
Kao prva osoba koja je uočila pozitivan uticaj probiotika na zdravlje ljudi spominje se Rus Ilija Mechnikov. On je uočio da populacija ljudi u istočnim dijelovima Evrope koja uzima fermentirane mliječne proizvode duže živi.
Većina komercijalnih probiotskih proizvoda izvedena je iz hrane, posebno uzgojenih mliječnih proizvoda. Popis takvih mikroorganizama nastavlja rasti i uključuje sojeve bakterija mliječne kiseline (npr. Lactobacillus i Bifidobacterium), nepatogeni soj bakterije Escherichia coli (npr. E. coli Nissle 1917), Clostridium butyricum, Streptococcus salivarius i Saccharomyces boulardii.
Probitike danas na tržištu nalazimo u različitim oblicima koji mogu biti tablete, praškovi, jogurti, mliječni proizvodi, sokovi, bombone i sl. Ljekari češće propisuju „medicinske oblike“ kao što su tablete, dok se ostale formulacije promovišu direktno prema potrošačima. Da bi neka bakterija zaista imala probiotski učinak mora zadovoljiti neke osnovne preduslove:
- Biti jasno identifikovana
- Sigurna za uzimanje
- Imati sposobnost prijanjanja za sluznicu probavne cijevi
- Imati sposobnost kolonizacije probavne cijevi
- Imati sposobnost preživljavanja u kiseloj sredini želuca i žuči dvanaestopalačnog crijeva
- Biti stabilna pri skladištenju
Prednosti probiotika
Prednosti probiotika nisu do kraja razjašnjene, međutim neke su poznate: suzbijanje rasta patogenih bakterija i njihovo vezivanje i invazija epitela, poboljšanje funkcije crijevne barijere te moduliranje imunog sistema. Iako se obično preporučuju jogurti kao izvor probiotika, sve žive kulture sadržane u jogurtu uglavnom ne prežive u kiselom okruženju niti učinkovito kolonizišu mikrobiotu.
Povoljni učinci probiotika zavise uglavnom od njihove sposobnosti preživljavanja u kiseloj okolini, uticaju hidrolitičkih enzima te sadržaja žuči u želucu i dvanaestopalačnom crijevu. Nekoliko je studija pokazalo da su nivo kiselosti, dužina izloženosti i soj probiotika glavni faktori koji utiču na njihov opstanak. Početne studije određenih probiotičkih vrsta (dane pojedinačno ili u kombinaciji) pokazale su potencijalnu djelotvornost u nekoliko gastrointestinalnih bolesti, od kojih su najbolje proučene upalne bolesti crijeva.
Mikrobiota crijeva sadrži oko 30 vrsta roda Bifidobacterium, 52 vrsta roda Lactobacillus, ali i druge rodove kao što su Streptococcus i Enterococcus. Postoje podaci koji upućuju na to da bi probiotici mogli biti korisni za gastrointestinalne kolike, akutnu zaraznu dijareju, sindrom upale crijeva, proljev povezan s antibioticima, proljev putnika, malapsorpciju laktoze i upalne bolesti crijeva. Tokom zadnjih decenija, u brojnim studijama se opisivala uloga probiotika u liječenju želučanog ulkusa. Otkriveno je da probiotički sojevi Lactobacillus rhamnosus GG, Escherichia coli Nissle 1917, Lactobacillus gasseri OLL 2716 i Bifidobacterium bifidum BF-1 inhibišu stvaranje ulkusa povišenjem prostaglandina, podstiču stvaranje sluzi i inhibišu apoptozu (programiranu smrt stanice).
Probiotici i eradikacija Helicobacter pylori
Jedna od čestih indikacija za primjenu probiotika je provođenje eradikacijske terapije kod infekcije s bakterijom Helicobacter pylori.
Jedna od čestih indikacija za primjenu probiotika je provođenje eradikacijske terapije kod infekcije s bakterijom Helicobacter pylori. Zlatni standard je trojna terapija koja je široko prihvaćena, ali njena efikasnost je u stalnom padu zbog rezistencije bakterije na klaritromicin. Osim rezistencije, bitnu ulogu igra i velika učestalost nuspojava povezanih s liječenjem i uzimanjem dvojne antibiotske terapije koja značajno narušava crijevni mikrobiom.
U svakom slučaju, nuspojave su česte i uključuju proljev, mučninu, epigastričnu bol. Većina tih gastrointestinalnih simptoma proizlazi iz narušavanja ravnoteže intestinalne mikroflore. To je još jedan dodatan razlog uvođenja probiotika u eradikacijski režim, pokušaj uspostavljanja ravnoteže intestinalne mikroflore. Dokazano je da upotreba roda Lactobacillus u mješavini probiotika zajedno s trojnom terapijom pomaže u eradikaciji i smanjenju učestalosti nuspojava terapije. Dokazalo se da Lactobacillus reuteri DSM17648 ometa mobilnost H. pylori i njegovo prianjanje na epitel sluznice stvarajući koagregate. Nakon 14 dana primjene L. reuteri DSMZ17648, došlo je do značajnog smanjenja kolonizacije H. pylori.
Probiotici i proljev uzrokovan antibioticima
Jedna od najvažnijih indikacija za primjenu probiotika je proljev uzrokovan antibioticima.
Moguća upotreba probiotika kao dodataka ili čak alternativnih na oralnu antibiotsku terapiju je predložena, posebno s rastućim slučajevima otpornosti na antibiotike. Kada se često i nespecifično upotrebljavaju, antibiotici mogu ne samo prouzrokovati otpornost, već i štetiti gastrointestinalnoj mikroflori. U tim slučajevima, primjena probiotika može vratiti normalnu mikrofloru, takmičiti se s patogenim otpornim bakterijama i, prema tome, pomoći pacijentima da se oporave.
Jedna od možda najvažnijih indikacija za primjenu probiotika je proljev uzrokovan antibioticima (AAD prema engl. Antibiotics Assotiated Diarrhea). Uzimanjem antibiotika crijevni se mikrobiom značajno mijenja. Uobičajeni bakterijski sojevi koji u zdravom crijevu štite sluznicu pod uticajem antibiotika odumiru te ostavljaju „upražnjeno“ mjesto koje onda zauzimaju „štetne“ bakterije. Te „štetne“ bakterije se nalaze i kod zdravih osoba, ali ih u normalnim uslovima „zdrave“ bakterije drže pod nadzorom. Najvažnija su stanja koja nastaju zbog naglog rasta bakterije Clostridium difficile, što čini cca 20% slučajeva AAD-a. Takve je infekcije kasnije teško liječiti posebno kod starijih osoba.
Oko 80% slučajeva AAD-a se smatra nespecifičnim tj. ne može se sa sigurnošću izolirati odgovorna bakterija. Uprkos tome, primjena probiotika može biti od koristi i u tim slučajevima.
Sindrom iritabilnog crijeva i probiotici
Sindrom iritabilnog crijeva (SIC) je funkcionalni poremećaj probave koji je karakterizovan bolovima, nadutošću, poremećajem ritma stolice. Postoji konstipacijski (SIC-K), dijarealni (SIC-D), miješani (SIC-M) i nedefinisani oblik poremećaja. Patogeneza bolesti nije poznata, ali se stres, prethodne crijevne infekcije i psihosocijalni faktori navode kao mogući uzrok.
Posljednjih se godina učestalo povezuje disbalans crijevnog mikrobioma i nastanak SIC-a posebno dijarelanog oblika. Stoga se kao prvi lijek kod učestale stolice preporučuju upravo probiotici. Tako naučni dokazi upućuju da različite vrste bifidobakterija i laktobacila mogu ublažiti tegobe kao što su nadutost, grčevi, proljev ili zatvor.
Sigurnost primjene
Probiotici su normalni stanovnici crijeva i značajan je dio njih izoliran upravo iz zdravih ljudi. Zbog toga se probiotici smatraju izuzetno sigurnim proizvodima s vrlo malo kontraindikacija. Nadalje, vrlo je mali broj zabilježenih infekcija koje se mogu povezati s probioticima i po pravilu se javljaju kod teško imunokompromitovanih pacijenata ili ukoliko dođu u kontakt s otvorenom ranom. Kod inače zdravih osoba, odraslih i djece, smatraju se sigurnim i pouzdanim preparatima.
Tekst preuzet s plivazdravlje.hr