Unos soli i uticaj na krvni pritisak

Iako je kuhinjska so nezaobilazan dio moderne ishrane, ustanovljena je jasna povezanost njenog prekomjernog unosa te pojave arterijske hipertenzije koja je jedan od najvažnijih rizičnih faktora smrtnosti i neželjenih kardiovaskularnih događaja. Shodno tome, poznavanje preporuka za optimalni unos kuhinjske soli te povezanosti s razinom krvnog pritisaka ključ je očuvanja zdravlja.

Sastav kuhinjske soli

Prekomjeran unos natrijuma koji se nalazi u sastavu kuhinjske soli može uzrokovati zadržavanje tečnosti u tijelu, što dovodi do porasta krvnog pritisaka.

Kuhinjska so (natrijumum-hlorid) predstavlja izvor važnih elektrolita (natrijuma i hlora) u ljudskom tijelu. Prije nekoliko miliona godina, u prehrani ljudskih predaka dnevni udio soli je bio manji od 1 grama. Kada su Kinezi, prije pet hiljada godina, otkrili mogućnost konzervisanja hrane, so je dobila na golemom ekonomskom značaju, stoga je postepeno počeo rasti udio soli u prehrani ljudi. U zapadnom svijetu, prije otprilike hiljadu godina, dnevni unos soli iznosio oko 5 grama te je postepeno rastao da bi vrhunac doživio u 19. stoljeću. Izumom frižidera postepeno se počinje smanjivati unos soli. Međutim, u današnje doba količina unesene soli, u većini zemalja, ponovo je dosegnula nivo kao u 19. vijeku, a to je od 9 do 12 grama dnevno. Navedeno je prvenstveno posljedica konzumacije prerađene hrane bogate soli.

Natrijum, sadržan u kuhinjskoj soli, važan je ljudskom tijelu za održavanje ravnoteže tjelesnih tečnosti, acidobazne ravnoteže, prenošenja živčanih impulsa te normalno funkcionisanje stanica. S druge strane, prekomjeran unos natrijuma može uzrokovati zadržavanje tečnosti u tijelu što dovodi do porasta krvnog pritisaka; potonje pak ima negativan učinak na srce, arterije, bubrege i mozak.

Svaki gram natrijuma dovodi do zadržavanja 70 mililitara vode, povisujući cirkulirajući volumen tečnosti u tijelu, odnosno krvni pritisak. Zadržavanje tečnosti pod uticajem natrijuma naročito je izraženo kod bolesnika s hroničnom bubrežnom bolesti, te kod bolesnika sa zatajenjem srca. Svojstvo natrijuma da povećava pritisak, takođe naročito dolazi do izražaja kod bolesnika s arterijskom hipertenzijom, kod kojih je pritisak posebno osjetljiv na unos soli.

Hipertenzija – do čega dovodi i kako se liječi?

Otprilike 62 odsto cerebrovaskularnih bolesti i 42 odsto ishemijskih srčanih bolesti u svijetu nastaje kao posljedica povišenog krvnog pritisaka.

Povišen krvni pritisak (hipertenzija) zasigurno je jedan od najrelevantnijih faktora rizika za preuranjenu smrt i kardiovaskularne bolesti koje su vodeći uzrok smrtnosti kako u svijetu, tako i u našim područjima. Na globalnom nivou je procijenjeno da 62 odsto cerebrovaskularnih bolesti i 42 odsto ishemijskih srčanih bolesti nastaje kao posljedica povišenog krvnog pritisaka. Analiza faktora rizika provedena 2017. godine na globalnom nivou je pokazala kako je povišen sistolički krvni pritisak odgovoran za 10,4 miliona smrti i 218 miliona bolesti prilagođenih godina života (eng. Disability-Adjusted Life Years, DALYs). Razlog tome je visoka učestalost i nedovoljna kontrola arterijske hipertenzije.

Prema smjernicama za liječenja arterijske hipertenzije te kod osoba koje imaju visok normalni krvni pritisak (130-139 mmHg i/ili 85-89 mmHg), promjena životnih navika se navodi kao prvi korak koji je potrebno učiniti, a može dovesti do smanjenja vrijednosti krvnog pritisaka (iako će u većini slučajeva biti potrebna i medikamentozna terapija). U sklopu promjene životnih navika preporučuje se smanjenje unosa soli na manje od 5 grama dnevno, smanjenje konzumacije alkohola, povećanje konzumacije voća i povrća, ribe te nezasićenih masnih kiselina, a smanjenje konzumacije crvenog mesa. Zatim, preporučuje se smanjenje tjelesne težine uz postizanje indeksa tjelesne mase manjeg od 30 kg/m2 (odnosno obima struka manjeg od 102 centimetara kod muškaraca te 88 centimetara kod žena), kao i redovne fizičke aktivnosti (npr. 5-7 dana sedmično po 30 minuta umjerenog vježbanja).

Povezanost između unosa soli i krvnog pritisaka

Smanjenje unosa soli može smanjiti potrebu za brojem tableta ili dozom lijeka u regulaciji povišenog krvnog pritisaka.

Uobičajeni unos soli u svijetu je između 9 i 12 grama dnevno, što odgovara dnevnom unosu natrijuma od 3,5 i 5,5 grama. Dok s jedne strane postoji jasna povezanost unosa natrijuma i krvnog pritisaka, s druge strane, učinak smanjenog unosa natrijuma na neželjene kardiovaskularne događaje (moždani udar, infarkt miokarda, iznenadna smrt, zatajenje srca i periferna arterijska bolest) je još uvijek nejasan. Istraživanja su pokazala da su i visok unos natrijuma, ali i nizak unos natrijuma (manji od 3 grama natrijuma dnevno) povezani s većom stopom smrtnosti i neželjenih kardiovaskularnih problema. Iako su neka istraživanja pokazala da je smanjenje unosa soli povezano sa smanjenjem rizika za neželjene kardiovaskularne probleme, još uvijek ne postoje jasni dokazi koliki je optimalan dnevni unos natrijuma kako bi se smanjila smrtnost i neželjeni kardiovaskularni problemi.

S druge strane, smanjen unos natrijuma je povezan sa smanjenjem krvnog pritisaka. Prema jednom istraživanju, smanjenje soli za 4,4 grama dnevno (što odgovara smanjenju natrijuma za 1,75 grama dnevno) je bilo povezano s prosječnim smanjenjem sistoličkog krvnog pritisaka za 4,2 mmHg, a dijastoličkog krvnog pritisaka za 2,1 mmHg. Kod osoba s arterijskom hipertenzijom taj je učinak bio još izraženiji – sistolički krvni pritisak se u prosjeku smanjio za 5,4 mmHg, a dijastolički za 2,8 mmHg. Kod osoba crne rase, starijih ljudi, osoba koje boluju od šećerne bolesti, metaboličkog sindroma te hronične bubrežne bolesti povoljan učinak smanjenja unosa natrijuma na krvni pritisak je još izraženiji. Takođe, kod osoba koje uzimaju lijekove za snižavanje krvnog pritisaka, smanjenje unosa soli može smanjiti potrebu za brojem tableta ili dozom lijeka koja je potrebna za postizanje ciljne vrijednosti krvnog pritisaka.

Preporuka: Manje od pet grama soli dnevno!

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je na osnovu istraživanja izdala preporuku da bi dnevni unos soli trebao biti manji od 5 grama.

Na osnovu rezultata brojnih istraživanja, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je izdala preporuku da bi dnevni unos soli trebao biti manji od 5 grama, što odgovara unosu natrijuma manjem od 2 grama dnevno. S obzirom da većina stanovništva konzumira dvostruko više soli od gornje granice preporučenog, SZO je pokrenula inicijativu smanjenja unosa soli za 30 odsto do 2025. godine. Navedenim smanjenjem soli se procjenjuje da bi se spriječilo 2,5 miliona smrti godišnje u svijetu.

Smanjenje unosa kuhinjske soli je mnogo više od samog smanjenja dodavanja soli tokom pripremanja ili konzumiranja hrane s obzirom da je najveći dio soli već sadržan u polugotovoj ili gotovoj hrani. Stoga se može reći da je najviše soli u hrani zapravo „skriveno“. Oko 80 odsto soli koju unosimo se nalazi u gotovoj hrani, a preostalih 20 odsto je so koju dodajemo pri pripremanju i/ili konzumiranju hrane. Od gotove hrane najviše soli se nalazi u hljebu i pekarskim proizvodima, zatim slijede meso i mesni proizvodi, grickalice, trajni sirevi te drugi mliječni proizvodi. Kada pojedemo dvije kriške hljeba unesemo više od 1,5 grama soli, a jedenjem jednog slanog pereca unosimo oko 2 grama soli – što je više od trećine preporučenog dnevnog unosa soli.

Zaključak

Zaključno možemo reći da postoji i jasna povezanost prekomjernog unosa kuhinjske soli i krvnog pritisaka odnosno učestalosti arterijske hipertenzije koja je jedan od najvažnijih rizičnih faktora smrtnosti i neželjenih kardiovaskularnih problema. Učinkovito smanjenje soli u populaciji je složen proces koji treba biti prioritet javnozdravstvene politike u kombinaciji s prehrambenom industrijom i odgovarajućim državnim institucijama.

Tekst preuzet s plivazdravlje.hr